50 godina: Alfa Romeo Berlina (1968. – 1977.)

 

Ozbiljnija od Giulije, no zbog dizajna je ipak sve do danas ostala u sjeni.

U mjestu Vietri sul Mare pored Salerna 14. je siječnja 1968. Alfa Romeo je predstavio novu inačicu klasičnog DOHC motora od 1779 ccm, koji je ugrađen u već postojeće sportske modele, preimenovane u 1750 GTV i 1750 Spider Veloce, ali i u posve novu limuzinu, nazvanu 1750 Berlina. Nekoliko dana kasnije, na salonu u Bruxellesu i široka je publika dobila priliku upoznati novi model. Neobična je brojčana oznaka bila hommage slavnom 6C 1750 modelu iz 1920-ih.

Nova je limuzina razvijena na podvozju kraće Giulije, koju je na tržištu SAD i zamijenila. Dizajn je potpisao Bertone, koji je i drugu, odbačenu inačicu uspio prodati Mazdi. Berlina (to je zapravo talijanska oznaka limuzinskog oblika karoserije) bila je superiorna ponudom komfora, uz zadržavanje sportskih osobina Giulije. Nastavilo je vrijediti staro pravilo: konkurentima poput BMW-a trebali su 2-litreni motori da se približe performansama ‘za broj’ manje Alfe.

Ipak, bez pravog sportskog pedigrea, ovaj model je ostao privlačan samo Alfistima, dok se ostalima oblik čini relativno bezličnim, pa su cijene očuvanih primjeraka još vrlo razumne. Hrđa je neprijatelj većine modela iz tih godina, pa Berlina nažalost nije nikakva iznimka, no ugrađeni su mehanički dijelovi bili vrhunski, multinacionalnog porijekla, a kontrola kvalitete posve u skladu s prestižnim ugledom koji je tada ova marka nosila.

1971. je stigla blago redizajnirana 2000 Berlina (1982 ccm, 132 KS umjesto 113), koja je ostala u ponudi do 1977. Sveukupno su u deset godina proizvedena 191.723 primjerka, od čega oko 2500 s automatskim mjenjačem. Najveća je brzina bila 180, a kod 2000 i 190 km/h, a dimenzije 4390 × 1565 × 1430 mm, uz međuosni razmak od 2570 mm i masu od 1110 kg. Sa stražnjim pogonom, sva 4 diska i 5-stupanjskim ZF mjenjačem, bila je pravi vozački, ali i zahtjevan automobil.

Izvedba od 1779 ccm danas s među Alfistima nerijetko smatra optimalnom, pa su GTV i Spider najcjenjeniji upravo s njom. Mnoge su Berline poslužile kao donori motora, dok je ostatak odbačen. Zanimljivo, Alfetta, logični nasljednik, ponuđena je još 1972., no Berlina je ugašena tek pet godina kasnije, kada je u Alfetti napokon ponuđen dvolitarski motor. Kod nas je očuvano nekoliko Berlina, no većina nažalost nisu u voznom stanju.

copy: www.autoportal.hr


Comments are closed.