• Category Archives zanimljivosti
  • 20 godina: Alfa Romeo 166, posljednja talijanska ‘ammiraglia’

    Posted on by a.m.alfa

    Sportska limuzina, slavne tvrtke iz Milana, s benzincima od 2.0 T.S/155 do 3.2 V6 240 KS i turbodizelašem 2.4 JTD od 126 do 185 KS nije ozbiljnije uspjela konkurirati BMW-u Serije 5. ‘Ubio’ je loš glas pouzdanosti

    Prije dva desetljeća, Alfa Romeo je posljednji put pokušao ozbiljniji povratak među elitu. Krajem 1997. stigao je model 156, koji je osvojio titulu ‘Europskog auta 1998. godine’, a u Milanu su ozbiljno radili na klasu većem modelu 166, koji je već bio u opticaju u verziji s volanom desno.

    Trebao je nasljednik, razmjerno uspješnog modela 164, koji je naslijedio model 90, dijelom i veći 6, a prije njih bio je kultni 1750, svojevrsna ‘Giulia na kvadrat’. Dizajnirao ga je Walter de Silva, ali, nije mu to bio najbolji uradak…

    Stilska izvedenica modela 156 bila je skladna, ali dizajn maske nije bio baš pogođen. To je ispravljeno redizajnom iz 2003. Gabaritima 4720 x 1815 x 1416, a i međuosnim razmakom od 2700 mm tada je bio na pragu više srednje klase (E-segmenta), a po današnjim bi mjerilima to bila prava srednja klasa (D-segment).

    Osnovni se model pokretao poznatim dvolitrašem s dvije svjećice po cilindru 2.0 T.S. sa 155 KS, što je već osiguravalo pristojne performanse (9,6 s, 213 km/h). U ponudi su još bili turbobenzinac 2.0 V6/205 KS (8,1 s, 237 km/h), atmosferski 2.5 V6/190 KS (8,4 s i 225 km/h, odnosno 9,5 s i 225 km/h, s automatskim mjenjačem Steptronic) te 3.0 V6/226 KS (7,8 s, 243 km/h, odnosno 8,5 s i 237 km/h, s automatskim mjenjačem Steptronic).

    U dizelskoj je ponudi bio 5-cilindarski 2.4 JTD/136 KS (9,9 s, 202 km/h), koji se pokazao vrlo izdržljivim – mogao je prijeći i 500.000 km i to je bio najisplativiji model.

    Redizajnom 2003. dobio je benzinca 3.2 V6 (7,4 s, 245 km/h) te turbodizelaša 2.4 JTD M-Jet 20v sa 185 KS (8,9 s i 222 km/h, odnosno 8,9 s i 218 km/h, s automatskim mjenjačem Steptronic). Vozna svojstva su bila vrlo dobra, bila je ugodna za vožnju, mnogi su govorili-posljednja prava Alfa, ali kvalitetom i pouzdanošću nije došla na dobar glas.

    Zbog loše prodaje proizvodnja je zaključena u listopadu 2005., a ukupno je prodano manje od 100.000 primjeraka. U ljeto 2009. britanski Autocar je Alfu 166 proglasio rabljenim automobilom koji najbrže gubi vrijednost – nakon tri godine zadržava tek 14,4 početne vrijednosti.

     

    copy: www.autoportal.hr


  • Tko je kralj u Alfa Romeo obitelji, Giulia ili Stelvio?

    Posted on by a.m.alfa

     

    Znamo da se nestvarno dobro snalaze na stazi, no utrka ubrzanja otkrit će tko je za nijansu brži i čijih 510 KS bolje funkcionira

    Toliko smo puta do sada pisali o ovim prekrasnim Talijanima. Alfa Romeo vratio se na automobilsku kartu i to na kakav način. Prvo je sve ljubitelje očarala limuzina sportskog srca, a godinu kasnije se pojavio i prvi SUV ove marke – Stelvio.

    Kruna njihove ponude piše se QV slovima, odnosno Quadrifoglio. Famozna djetelina donosi 510 KS u oba modela. Isto srce od 2,9 litre obujma i V6 oduševilo je poklonike i sve važnije aktere na auto sceni.

     

     

    copy:www.autoportal.hr

     


  • Riječka “alfa”: Kako je u garaži u Ciottinoj 1935. dizajniran superbrzi bolid

    Posted on by a.m.alfa

    Braća Oskar i Gino Jankovits 1935. godine od Viktora Janosa, uglednog dizajnera koji je oblikovao Alfine automobile, dobivaju zadatak dizajnirati supersportsku Alfu 6C 2300 Aerodinamica Spider. Oni to čine u očevoj garaži u riječkoj Ciottinoj ulici. Riječki entuzijast Zoran Petrović želi projekt Scuderia Aerodinamica Spider uključiti u EPK

     

    Ma koliko je vrijeme s početka prošlog stoljeća bilo turbulentno te je jednom od najvećih jadranskih gradova donijelo čitav niz ustavnopravnih promjena – nakon propasti austrougarskog imperija uspostavljena je Slobodna država Rijeka koja je treba biti preslika kneževine Monako na Kvarneru, a vrlo brzo za njom dolazi i Provincia di Fiume kao sastavni dio Italije – živjeti u tadašnjoj Ciottinoj ulici, koja danas nosi naziv Erazma Barčića, bilo je pravo zadovoljstvo.

    Ubrzani razvoj grada koji je u pola stoljeća s 20 došao na više od 50 tisuća stanovnika, susjedstvo Teatra Fenice koji je bio u doba svog nastanka jedna od najvećih betonski konstruiranih zgrada u Europi, pa velebni Liceo ili čvrsta, sigurna, sefovima ispremrežena zgrada Banco Italia koju danas znamo kao sjedište Fine te pogled što se spuštao sve do mora, bili su lijep životni okvir koji su svakodnevno upijala braća Oskar i Gino Jankovits. Njihov otac Matteo se za austrougarskih gibanja iz Mađarske doselio u Rijeku, te postao vlasnikom elitne automobilske radionice specijalizirane za održavanje i popravak automobila Alfa Romeo. Među najbržima na svijetu, ti su bolidi dominirali, bili suvereni na europskim pistama.

    Nevjerojatna prilika

    Braća Jankovits, rođena 1905. odnosno 1906. godine, nakon ulaska u vode punoljetnosti, a bilo je to upravo u vrijeme dolaska Italije na riječko tlo, odlučuju se, značajno poticani stipendijama od strane novih političkih vladara, na studij u Torinu. Bila je to odlična odluka jer taj je talijanski centar u to vrijeme, između dva svjetska rata, slovio kao jedan od najkvalitetnijih sveučilišnih središta u Europi, posebno kad su politehnika i arhitektura bili u pitanju. Ono što je također važno, Jankovitsi nakon studija ne ostaju u Piemontu, već se vraćaju kući, čvrsto odlučivši svojim znanjem pomoći daljnjem jačanju Rijeke. Na studiju upoznaju i mnoge kasnije viđene ljude. Jedan od njih bio je i Vittorio Jano, odnosno, s obzirom da je bio mađarskog podrijetla, Viktor Janos, ugledni automobilski dizajner koji je Alfine automobile oblikovao puna četiri desetljeća, od 20-ih do 60-ih godina prošlog stoljeća. S obzirom da su i sami »vukli« mađarske korijene, veza s Janom bila je još i čvršća.

    Vrativši se u Rijeku, Jankovitsi ni ne sanjaju da će im se 1935. godine otvoriti nevjerojatna prilika – Jano im je naime te godine povjerio oblikovanje supersportske Alfe 6C 2300 Aerodinamica Spider. Kako je njihov otac držao vrlo modernu i bogato opremljenu Alfinu radionicu, dopremljena im je šasija, koju su koristile inačice modela 6C, na koju su oni morali povezati karoseriju, motor te ostale pojedinosti koje od šasije stvaraju gotov automobil. Obaveze? Jano, koji je u njih imao puno povjerenje, nije tražio ustupke, štoviše dozvolio im je da u potpunosti puste mašti na volju. S obzirom da je Alfinu dominaciju na pistama tridesetih godina počela napadati nadiruća njemačka produkcija, Alfa je željela uzvratiti žestoko. No, s obzirom da su pogoni u Milanu gdje je sjedište Alfe, te u Torinu, u Fiatu – formalnom vlasniku »cuore sportiva«, bili stalnom metom industrijske špijunaže, razvoj novog supersportskog bolida željelo se što je moguće više maknuti iz tog dijela Italije. S obzirom da je Jano znao za kvalitete Jankovitsa, odluka je pala, bez imalo dvojbi: garaža u riječkoj Ciottinoj ulici bit će savršena za osmišljavanje brutalnog odgovora njemačkoj autoindustriji, za proces koji je započeo 1935., a okončan dvije godine kasnije, za stvaranje jednog od dizajnerski i tehnološki najimpresivnijih automobila u cjelokupnoj automobilskoj povijesti.

    Priča o braći Jankovits je nakon dugog perioda u kojem je bila obavijena velom krajnje mistike, na kraju prošlog desetljeća poput eksplozije prodrmala automobilski svijet, napose onaj njegov dio koji se bavi dizajnom. Što se naime događalo od 1937. do 2008. godine, kad je Alfa Romeo službeno skinuo plašt s »Alfe Jankovits«?

    Šokantno napredna

    Automobil je dakle 1937. godine bio spreman za nastup. No buka ratnih bubnjeva je nadjačala fenomenalan zvuk motora tog automobila čija je maksimalna brzina nadilazila 200 km/h. Jankovitsi ga prilagođavaju za cestovni promet, uspijevaju ga i registrirati iako je zbunjenost prometnih stručnjaka toga doba bila golema. Njihova je Alfa naime bila prvi automobil sa središnje postavljenim motorom i sjedalom za vozača, a uz fascinantno aerodinamičnu karoseriju, karakterizirali su je i brojni sustavi što su doprinosili boljem iskorištavanju energije, kao i čvršćem prijanjanju uz prometnicu. Bila je naprosto šokantno napredna, futuristička, a iako je nisu mogli smjestiti ni u jedan razred, dobila je svoju »targu« s brojem u kojem s nalazila i adresa obitelji Jankovits. No, ratni kaos ih opominje – sklonite to svoje remek-djelo, sakrijte ga dobro, sve dok rat ne završi.

    Ali… Rat je završio s pobjednikom kojem se nisu nadali. Iza 1945. godine slijede poznati politički procesi, Jankovitsi su prisilijeni na emigraciju u Italiju. Tadašnjim se optantima nudio otkup imovine po ponižavajućim cijenama, za nekretnine su dobivali po prilici 10-ak posto od njihove realne vrijednosti, tako da se Jankovitsi odlučuju prodati automobil. Kupuje ga jedan saveznički časnik, a oni mu ga prebacuju iz Jugoslavije u Italiju. U zadnji čas, u prosincu 1946. godine jer je svega nekoliko mjeseci kasnije, nakon završetka Pariške mirovne konferencije u veljači 1947. godine, talijansko-jugoslavenska granica čvrsto zaključana. Toliko jako da je ni »supersonična« Alfa ne bi mogla probiti.

    više informacija na forumu u temi :

    http://alfisti.hr/forum/index.php?topic=376.0

     

    tekst copy: www.novilist.hr