35 godina: Alfa Romeo 33 (1983. – 1995.), nasljednik zloglasnog Alfasuda

 

Živahna kompaktna limuzina slavnog imena, uvjerljive bokserske koncepcije s prednjim pogonom, koja je uvela i 4×4, borila se s naslijeđem i glasom šlampave kvalitete

Početkom 1950-ih, kad su bolidi Alfa Romea žarili i palili tek uvedenim prvenstvom Formule 1, BMW je još bio u pepelu II. svjetskog rate te se polako počeo čupati malenom Isettom, napravljenom po talijanskoj licenci. Još krajem 1960-ih za kultnu sportsku marku govorilo se da je to ‘BMW na kvadrat’. Vrijedile su, naime jednadžbe: Alfa Romeo Giulia 1300 jednako BMW 1600 i Alfa Romeo Giulia Super 1600 jednako BMW 2002.!

A onda je 1971., na siromašnom jugu Italije pokrenuta proizvodnja modela Alfasud, zanimljivo koncipirane prve Alfe s prednjim pogonom i bokserskim motorom. U početku je taj simpatičan kompakt, dobrih ubrzanja, izvrsne stabilnosti i uzbudljivog frktavog zvuka dobro primljen kod kupaca, a iz Pariza stizale su otrovne strelice kako je Alfasud 80 posto kopiran od Citroëna GS, ‘Europskog auta 1971. godine’ (predstavljen 1970.).

Vrlo slična silueta, poprečno simetrična pogonska koncepcija s 4-cilindarskim 2xOHC bokserskim motorom ispred osi prednjih kotača, prednji pogon, četiri disk kočnice, s prednjim diskovima uz diferencijal, radi smanjenja neogibljenih masa. Bitna je razlika bila samo što je GS imao zračno, a Alfasud tekućinsko hlađenje motora, GS hidropneumatski u tri visine podesiv ovjes, kod Alfasuda sprijeda neovisan MacPherson, straga poluovisan s vodilicama i spiralnim oprugama.

Po tadašnjim mjerilima kompaktna limuzina bila je vrlo aerodinamična, a nisko težište bokserskog motora i dobro složen ovjes osigurali su dinamičnost kroz zavoje.

U Italiji su to shvaćali i kao kompliment, a onda su poput lavine počeli pristizati problemi s kvalitetom i pouzdanošću, pogotovo s limarijom koja je hrđala već u prospektu. I za Alfu je sve krenulo dođavola, a nekad ugledna tvrtka iz Milana od toga se nikada nije potpuno oporavila, premda je napravila dva ‘Europska auta godine’ (Alfa 156 za 1998. i Alfa 147 za 2001.)..

Alfasud je ipak izdržao do 1983., dobivši i ružnu ali funkcionalnu karavansku verziju Giardinetta te nabrijane verzije ti i coupe Sprint. Na kraju nije ni loše prošao na tržištu, ali ipak mnogi su odahnuli kad je u lipnju 1983,, prije točno 35 godina stigao kvalitetniji nasljednik 33, dobivši slavno ime iz portfelja Alfine povijesti.

Premda je novi model bio izvedenica Alfasuda, jer je potpuno zadržao osnovnu koncepciju i razmjerno kratki međuosni razmak od 245,5 cm. Dizajnirao ga je ‘kućni’ dizajner Ermanno Cressoni, koji će dvije godine kasnije skrojiti i model 75. U usporedbi s Alfasudom dužina je povećana na 402 cm (+13), pa je hatchback izvedba pretvorena u kompaktno-limuzinsku. To je omogućilo smanjenje koeficijenta otpora zraka na tada izvrsnih 0,36. Samo su Audi 100 i Ford Sierra bili aerodinamičniji. Karavansku verziju, koja je stigla sljedeće godine dizajnirao je Pininfarina.

Atraktivan talijanski sportski dizajn kokpita obogaćen je drvenim obručem volana (u verziji Quadrifoglio Oro), a užitak vožnje povećavao je ‘brz’ 5-stupanjski mjenjač

Zanimljivo, kočnice su bile korak unatrag, ali ne u učinkovitosti. Prednji su diskovi prebačeni na uobičajeni mjesto, u glavčine kotača, što je omogućilo povećanje promjera s 256 na 260 cm. Straga su, umjesto diskova ugrađeni bubnjevi. Zašto? Radi povećanja pouzdanosti ručne kočnice, što je bio neugodni problem Alfasuda.

U prvoj seriji predstavljeni su modeli 1.3 i 1.5 Quadrifoglio Oro (zlatni četverolist). Osnovni je model iz 1351 ccm (izvedenica Alfasudovog modela, sa zadržanim provrtom od 80 mm i povećanim hodom klipova s 59 na 67,2 mm) razvijao 76 KS. Uz razmjerno malu masu i 5-stupanjski mjenjač do stotke je ubrzavao za 11,5 s i postizao 167 km/h.

Snažniji je model iz 1490 ccm (uz povećanje provrta na 84 mm). Imao je sportsku opremu i, za to doba, uzbudljive performanse (10,7 s, 175 km/h). Alfa Romeo 33 je oduševio voznim svojstvima, ali nije riješio problem s hrđanjem i nepouzdanom elektronikom, Prva serija dobila je i verzije 1.3 S/86 KS i 1.5 S/95 KS, oba s dva dvogrla rasplinjača. Verzija 1.5 QV pojačana je na 105 KS. Paleta je 1985. obogaćena verzijom 1.5 4×4, u standardnoj i karavanskoj verziji (Giardinetta).

Redizajn je stigao na jesen 1986, kad je uz stilske promjene ojačan kočni sustav i osnažene su kočnice. Velike su promjene bile pod haubom je obujam 4-cilindarskog boksera povećan na 1712 ccm (84 x 71), a snaga na 118 KS. Verzija elektroničkim Singlepoint ubrizgavanjem 1.7 IE, uvedena 1988., raspolagala je sa 110 KS, a iste je godine stigla i verzija s katalizatorom (oznaka Cat) sa 105 KS.

Koncepcija Alfasuda s prednjim pogonom i 4-cilindarskim bokserom unaprijeđena je funkcionalnom 5-vratnom izvedbom karoserije, koja je nažalost bila osjetljiva na hrđanje

Ponuđena je i jeftinija verzija 1.2, a, zanimljivo, 1986. stigla je verzija s VM-ovim 3-cilindarskim turbodizelašem 1.8 TD (izvedenim iz poznatog 4-cilindraša 2.4), sa 72 KS koji je omogućavao solidne performanse (164 km/h, 15,9 s) uz potrošnju od sedam litara.

Model druge generacije (1900 – 1995) bio je, u osnovi, temeljito redizajniran mode prve generacije, s elegantnijom unutrašnjošću i najsnažnijom verzijom 1.7 IE 16V sa 137 KS, a dizelaš je dobio intercooler te je pojačan na 84 KS.

Nasljednik, Alfa Romeo 145, stigao je na proljeće 1994. (limuzinska verzija 146 godinu kasnije), a model 33 proizvodio se do početka 1995.

copy: www.autoportal.hr

 

 


Comments are closed.