Nakon Učke stvari su krenule nizbrdo.
Tjedan-dva nakon utrke je uletio neki trackday. Logično, vozio sam. Cijeni dan sve bez greške, padala su lipa vremena iako je bilo toplo. Pola sata prije kraja na ravnici iza riječkog ostao sam bez kvačila. Uspio sam se izvuć van po inerciji i izvidit di je zapelo.
Izgubili smo nešto na stazi...

Dubravka je na stazi našla skoro sve što fali...

Uzeo sam plastičnu piksnu i seger s jednog rezervnog JTD mjenjača koji imam doma, spakovao sve natrag i alfetina se uspješno vratila kući.
Par dana nakon toga, opet ista priča. Na šaltanju je izbilo seger i ovu malu polugicu.
Drugi put na vučnoj ove godine.

Ukratko, potisni ležaj se iščupao iz korpe a ovo je bila samo posljedica. Zanimljivo je da nije bilo nikakvih vibracija na pedali niti ikakvih znakova da nešto nije u redu. Od Grobnika do doma imam 70-ak km i puno šaltanja, primijetio bih da nešto nije bilo uobičajeno.
Novo kvačilo i gas dalje.
Sljedeća stanica je Formula Driver u Ogulinu.
Krenuli smo u petak popodne s namjerom da odvozimo stazu ležernih 40ak puta i popamtimo sve. Ima sto vrsta asfalta, rupa, grba, svih vragova...
Clio na vučnoj, alfetina iza.
Nakon Grobnika neki vrag je počeo tuckat lagano. Nakon par km to tuckanje je prešlo u nabijanje, cijeli prednji kraj se tresao. Stali smo sa strane, digli alfetinu krokodilkom i izvidili situaciju. Sve djeluje ok, poluosovine nemaju značajnog lufta, sve izgleda uredno. Bili smo na 30ak km do Ogulina pa sam probao nastavit dalje. U početku sve ok, a nakon par km opet isto.
Stali smo, odveli Clia u Ogulin i vratili se po Alfu.
Treća vučna ove godine, nije da brojim...

Moje skromno znanje upućivalo je na unutarnji homokinetički. Nakon konzultacija sa mudrijim glavama zaključili smo da nema što drugo bit. Naručio sam novi homokinetički kod Morisa i naručio se kod Nedima odmah ujutro.
Dijelovi su stigli na vrijeme, Nedim je spremno čekao.


Stari homokinetički je bio suh. Mast je bila sasušena i izgorena. Kad se sve to ugrijalo počeo je zapinjat i lupat.
Zanimljivo, kod izmjene kvačila zamijenjena je manžeta na drugom homokinetičkom koji je bio u ok stanju i s urednom masti. Istovremeno su stavljeni, zajedno s vanjskim homokinetičkim, novim ležajevima i GTA rukavcima u prosincu prošle godine. Kako je ovaj umro a drugi je bio ok, nemam pojma.
Ponovno stavljen isti, GSP. Jedini koji je mogao doći od petka uvečer do subote ujutro.
Imenjak Clio rejser, Moris i Nedim spasili dan. Bilo je već prošlo 13 sati, malo smo spavali i htio sam odvest V6 doma, vratit se s JTD i gledat utrku. Nakon cirkusa s kvačilom i tim homokinetičkim bila mi je puna kapa alfe i utrka. Srećom, Nedim i Dubravka su dovoljno oštro zaprijetili pa smo se vratili u Ogulin, uspjeli na vrijeme odradit prijave i par puta odvozit stazu da je bar malo zapamtimo.
Kako je Dubravkin mobitel pun mačaka i alfe, evo i jedna fotka mačora koji nam se uvalio u krilo dok smo ručali...

Pripreme...





Utrka je prošla dobro. I dalje presporo, prerano kočenje, preširoko oko šikana, ali bolje nego inače.
Idemo dalje, pratimo Clio u traci za spora vozila, gdje i pripada...

Lijepo je imat prijatelje koje možeš nazvat u petak u 22:30, posavjetovat se oko kvara, naručit dijelove i dobit termin odmah sljedeći dan ujutro. U subotu. Alfisti su jako draga familija.

Hvala svima, da vas ne nabrajam poimence.
Sljedeća stanica Grobnik Trackday....