I tak, zadnja 2 tjedna je odnos bio dosta love-hate... 27.07. sam planirao ići na more. Auto servisiran prije tri tjedna. 26. dođem u Zagreb prespavati, po putu sve OK. Idem kasno popodne u zapadni dio grada, kak sam izašao iz Dubrave, čujem kak pri normalnom dodavanju gasa opet pjeva ono prokleto crijevo
Dobio sam skoro slom živaca, hebem ti auto i sve po spisku itd. Uglavnom, otfuram ženu i malu do kumova ljut ko ris. Reko sam sebi da neću dirati to crijevo u nedjelju navečer, pa nek se sve raspadne na autoputu u tri p...e materine. E sad, brat od kume je mehaničar i zovu me žena i ona da me dečki čekaju u servisu i da će uskočiti i pomoći. OK, dođem u Savsku, dečki me čekaju vani, ali em je na dizalici rastavljen auto, em vide Deltu prvi put u životu. Tak da sam sparkal na pločnik usred hebene Savske gdje prolazi hrpa pješaka i biciklista i tam rastavljal auto (skidal kotač, oblogu blatobrana, mical crijevo i tak to). Kad su dečki skužili da znam kaj treba gledati i zamijeniti bilo je i njima lakše :-) Ali, nemre ništa proći bez komplikacija. Taman kad sam skinuo crijevo, počeo je onaj epski pljusak
I tak mi sad stojimo u haustoru, auto rastavljen na pločniku, kiša pada suludo, auti zalijevaju auto s druge strane. U međuvemenu došle žena i kuma u kafić prek ceste i za desetak minuta zovu da mi je otvoren suvozački prozor na autu
. Uletim u auto, sve mokro do volana, suvozačko sjedalo natopljeno. O hebem ti kišu i nedjelju i sebe. Uglavnom, ako se sjećate, Pasarićevo crijevo je bilo prekratko i meho je na postojeće vulkanizirao nekakvu gumu gore. E, to je izdržalo ravno dva tjedna. Tak da smo sad odrezali dio na kojem je bila pukotina, uzeli metalnu cijev na krajeve stavili gume i to je to. Kad ću dobiti volju, naručiti ću jaka silikonska crijeva i zamijeniti ova postojeća i bok.
U ponedjeljak je žena na putu do mora sjedila na plastičnim vrećicama jer je sjedalo bilo skroz mokro i trebalo je ostaviti auto cijeli dan na suncu da se posuši. Grijanje sjedala radi, ne javlja grešku airbaga, tak da očito elektronika u sjedalu nije dobila po piksi od vlage. Došli do mora i natrag bez problema, o brzini vožnje baš ne bih javno na forumu. U principu, za svu tu zajebanciju nije toliko kriv auto, koliko nesposobni majstori, ali fakat sam razmišljao da je se riješim i uzmem nešto drugo. E sad kad radi kak spada sam promjenio mišljenje. I dalje je glavna mana auta malen prtljažnik kad se ide na neki dulji put s više osoba, ali s obzirom na ovu situaciju s koronom pitanje je koliko ćemo uopće putovati. Debelo smo već ušli u drugu polovicu godine, a nisam još nijednom prešao granicu, kaj mi je inače nezamislivo.
