Složio bih se da je Alfa u nemaloj mjeri pokrenula trend prvom Giuliom, kasnije je BMW peuzeo vodstvo i doveo do iritantne činjenice da se svi u manjoj ili većoj mjeri ugledavaju u njih.
Volvo pri predstavljanju svakog novog modela objavi da cilja na mlađe kupce. Citroen da je auto tvrđi i bolje ide kroz zavoje od prethodnika. Alfa da svojim tradicionalnim vrijednostima pridodaje i 'njemačku kvalitetu izrade'...
Ubija svu čar. Zašto bi bilo loše da je neki auto namijenjen (u svijetu) razmjerno imućnoj i sve brojnijoj populaciji penzionera? Zašto ne bi postojao auto poput nekadašnjih Citroena, koji lebdi cestom i pruža maksimalni stupanj udobnosti, makar i ne bio najbrži kroz zavoje? Zašto bi svi pratili iste vrijednosti i pokušavali biti isti?