Posijedali smo u kombi i krenuli prema našem zadnjem brzincu:
SS13 Gandesa Brzinac je dobio ime po gradu Gandesi iz kojeg starta, A udaljen je samo 10 kilometara od prethodnog brzinca
kojeg smo gledali. Dužina stagea je samo 7 km, prvih 500-tinjak metara je asfalt a ostatak makadam. Ovo je
startna ravnica:

Vremena je bilo skoro na bacanje tako da smo uspijeli na miru spremit ručak. Parking smo našli na samo
300-tinjak metara od starta i krenuli u kuharske vode. Kranjske kobasice, salata od paradajza, paprika i krastavaca,
kiseliš iz staklenki, friški kruh i pijača po izboru. Glavnu ulogu u pripremi opet ima Dejo. Napravili smo jednu grešku
a ta je da nismo uzeli sa sobom stolić na sklapanje, tako da su stolove glumili frižideri za plažu. Srećom stolica
nije manjkalo. Dogovaramo se na koji ćemo dio brzinca. Ja i mali odmah smo odustali od dužeg pješačenja (žulj me
i dalje muči).
Dobro smo se najeli, uzeli sa sobom posljednje 2 pive (uz drugo piće) i krenuli prema stageu. Ima jedna interesantna
stvar u vezi španjolaca koju sam primjetio tijekom ovih par dana rally-a, a kad sam svoje mišljenje podijelio sa
frendovima složili su se da sam potpuno u pravu. Kod nas na posjećenijim utrkama poput Croatia rallya, Buzetskog
brda, raznim događajima na Grobniku obratite pažnju na ljude oko sebe i na to što rade. Jedan veliki postotak ljudi
priča na mobitel, ali kod španjolaca toga nema. Vidi se tu i tamo nekom telefon na uhu ali ti razgovori traju jako
kratko, dok se kod nas priča u beskraj

.




