:grinning-smiley-043:
Jadran je 3 promila slaniji od prosjeka slanoće ''svjetskog mora''. 
Inače ovo je vrhunski doživljaj i veliki respect na volji vjerujem da vrijedi svakog kilometra i svakog eura! 
Kakav putopis,kakve slike,kako dobro 
:grinning-smiley-043: :grinning-smiley-043:
Moram još video od picigina ubacit, ali yubitu izluđuje uploadom ... ali bit će dodan ispod gornjeg.Nakon kupanjca vratili smo se u kamp spremit prvi kuhani obrok, paštu sa domaćom salsom. Za prilog salata od
pomidori (rajčica), krastavaca i crvene paprike. Kamperska bombula od 3 kg sa malim plamenikom sasvim je
dovoljna za skuhat 1 kg pašte a to je Dejov zadatak jer se on najviše kuži u hranu (to znači da se nama ostalima
neda kuhat :hehe:).
Tedi je bio zadužen za narezat salatu, a mi ostali za smanjit zalihu pijače
.
Kasni ručak je bio brzo spremljen i još brže pojeden. Ljudi moji nikad bolju paštu nisam jeo u životu, onda možete
zamislit koja je to glad bila :hehe:.
Trebalo je oprat suđe i krenut prema prvom noćnom brzincu. Brzinski dogovor šta se nosi i pravac za:
SS1 Querol u 20:03.
Brzinac je dužine 21,26 km i vozi se po asfaltu. Neznam da li sam napomenuo da je
to jedini rally u sklopu sjetskog prvenstva koji se vozi po 2 različite podloge: asfalt i makadam.
Izabrali smo ovaj dio ceste:
ali nismo ni sanjali šta nas sve očekuje da dođemo na tu poziciju :
.
Dakle trebalo je doć do mjesta "Pont d'Armentera", parkirat i pješačit cca 20 minuta do pozicije koja je jako
blizu cilja ovog brzinca. Stigli smo još za dana, sat vremena prije starta (osjetnije se smračilo oko 19:30 h) i
odmah se "sukobili" sa policijom. Bilo je gužvasto i nisu nam dali da se parkiramo di smo mi mislili da možemo.
Shit ... shit ... shit. Posada se iskrcala a ja sam išao parkirat par sto metara dalje. Htio sam se spustit u središte
gradića ali ostali su rekli da nema smisla jer sigurno nema mjesta, a ja ih budala slušao jer ispostavilo sa da
mjesta je bilo i skratili bismo hodanje za 500-tinjak metara.
Uglavnom gazili smo marševskim korakom i nakon pola sata stigli smo na cilj brzinca, e sad kamo dalje
:
Već se lijepo smračilo, srećom uzeo sam 2 ručne lampe (Varta, pokupovao sam skoro sve modele koji su se
nudili na INA benzinskim) a ostali su svjetlili mobitelima. Suci sa staze slali su nas na nekakve puteljke a mi
smo normalno izabrali neki svoj put preko terena i šume crnogorice jer mi smo uvijek pametniji od ostalih, a
glupi englezi koji su nam se putem prikrpali slijedili su nas u stopu jer mi znamo kamo idemo :hehe:
Relativno lako i brzo došli smo na nekakav zavoj, ali to nije to sa slike. Ajmo mi dalje (englezi za nama :
).
Neko provali da nešto hebeno smrdi po govnima a naši "istraživači" su jako brzo ustanovili točnu poziciju.
Lepi i Pančo "uletili" su u srž problema, hodajući po starom partizanskom običaju tako da hodaš po tragu
prethodnika, tako da neprijatelj ne ustanovi koliko nas je
. A problem naravno nije bio krut nego
pravi pravcati proljev
. E jesmo se nacerili, mislim da će mjesecima to dobivat pod nos na svakom
druženju :hehe:.
Uletali smo u gustiš, lupale su nas grane sa svih strana ali nismo se dali i kao nagrada za nekih 10 minuta
stuštali smo se nizbrdo (jer smo pametnjakovići išli bez veze u brdo) pravo na planirano mjesto. Odmah smo se
strateški utaborili i tekućinom nadoknadili izgubljenu tekućinu. Konačno je počeo prvi brzinac, veselje neizmjerno
.
Slike su loše, mrak je.
Hebote di su englezi nestali
:
