piquet nahvalio, sad ću ja malo grintati.
nisam ga proučavala na fotkama, osim live prijenosa showa prvog predstavljanja, tako da nisam imala nikakva očekivanja.
priča ide ovako...
izlazim, piquet čeka, ali nisam ziher jel to on jer vidim okupljene nekakve likove oko auta. svi gledaju i prčkaju. dakle, stvarno je eye-catching.
niš ne gledam (osim kaj mi zapinje za oko nastavak auspuha - ali to je serijski), otvaram vozačka vrata i bacam se u sic. mmm, fino, koža s rupicama.
i zabuljim se pred sebe uz iiiiiiiiiiih - pa kaj je to? instrument-ploča. tak je slatka da bih skinula onu plastiku i pipala kolutiće s rukama. hehe.
pipam zato izvana.
pipam dalje, fini gumbići po sredini. i odma zamjerka - najlijeviji gumbić na kojem piše SPORT nema na sebi lampicu, već se vidi samo natpis na sredini instrument-ploče.
putni komp, okej, s tim ionako ne znam baratati. hehe. pipkam dalje. fini volan, malo premalo okrugli za moj ukus (mislim na sam obruč). ručica mjenjača, fina hladna.
stišćem kuplung - pa di je?? kratki hod, lagan. super. stišćem gas - hm, fino ga treba pritisnuti. pimpljam po retrovizorima, komande za oba su joystick na lijevim vratima.
zabavljam se. veliki su, kamionski, ali super pregledni i falabogu nije ono konveksno sranje na koje se nikako ne mogu naviknuti.
dižem sic, ide. kotačić za nagib naslona na desnoj strani. ajd, dobro, nije struja...kotačić je dobar.
kvaka fina na opip, dovoljno dugačka ručica da se s lakoćom otvara. i dovoljno mjesta u pretincima u vratima za sve kaj bih unutra nagurala. hehe.
premještam se na suvozački sic... treba se zavezati, ali triput fulam ono u kaj se pojas ušteka. skroz je nisko na podu pa triput gađam između toga i sica.
okej, konačno se uspijem vezati, ali onda počinje pojas smetati na desno rame. idem ga malo dignuti, i hop - nema. ne može. dobro, pomirit ću se s tim nekako.
idem nasloniti glavu, a naslon tvrd za ubit se. mislim da bi mi iskočila kvrga veličine druge glave da malo dulje držim.
feeling u vožnji dobar, iako mi se čini da je vozački sic profiliraniji. ili su ga već u pređenih 2500 km razradile guzice teže od moje.
gledam brzinomjer, dobro je, sa suvozačkog mjesta se bez jačeg navirivanja ne vidi iznad 120. to je dobro. bar me stara ne bi davila po autoputu i gledala koliko brzo vozim. hehe.
sranje s pretincem. nema nikakav koji se može zatvoriti, barem ga ja nisam uspjela naći. ima dublji ispred mene, ali plastika kao u renaultu 4.
da išta stavim unutra, iznerviralo bi me klizanje i lupkanje već nakon 500 metara, dakle kupujem onu podložnu gumu. šteta. pa nije to bilo tako skupo za staviti.
kasnije, idemo provozati frenda. ja kao najsitnija sjedam iza. iza katastrofa. nasloni za glavu se dižu, okej. naslon sica dosta okomit, okej. tu uspijem pogoditi ukopčati pojas otprve.
ali nevjerojatno šugav materijal sa strane na sicevima. brijem da bih ga zaderala da malo jače stisnem noktom. i nema nikakvih vražjih pretinaca sastrane. hmm. tvrdo.
imam metar i šezdeset, i kad sjedim iza suvozača svako toliko bubnem glavom desno u rub krova. u 6 minuta valjda triput, a vozimo se lagano. bahhh. trebao bi mi odmor svakih 20 minuta vožnje.
par sati kasnije, vrijeme je da i ja sjednem za volan. sjedam, ponavljam cijelu iritirajuću proceduru s retrovizorima, igram se s joystickom, nagibom i dizanjem sica, spuštanjem volana, već poslovično se gnijezdim.
piquet šizi kraj mene. još malo produžujem igranje joystickom i retrovizorima. hehe. okej, vrijeme je...vrijeme je za... paljenje.
počinje me nervirati pojas koji me sad dere po lijevoj strani vrata. hm, ni s te strane ne ide gore. neka, podložila bih ga već nečime.
ili bih kupila one nakazne namotne jastučiće za to. neke na kojima piše sport. ili Pilot. hehe.
zezam se dizanjem i spuštanjem prozora. sranje, prekidač za desni prozor je desno od mjenjača pa ga trebam napipavati naslijepo.
komande za radio na volanu, fino. i bolje jer je radio odvratno visoko. a iznad njega su ružni četvrtasti plastični ventilacijski otvori koji izgledaju kao u golfu (dok su ovi sa strane lijepi, okrugli, s kromiranim rubom).
krećemo... prvo mi se skoro ugasi auto jer dam premalo gasa. treba to pošteno stisnut. okej, pa crveno mu je na 6 somova, može.
par krugova po parkingu, ide lagano. pljuga. ne'š ti problema to vozit. rikverc ide ko putar, pregledno sa svih strana, plus ogromni retrovizori (već sam ih spomenula? aha, da, kamionski).
krećem lagano na cestu. nikak da krene...nabijem gas, opa! pa fino je to povuklo. druga, treća, sve lagano. kočim... koči k'o zmaj.
malo, lagano, ali dozlaboga tvrdo. idemo prema autoputu. obilaznica. u šestoj (hmmm da, pa ima i šestu) na laganih 4-4.5 soma, ide 160. ali osjeti se ta brzina.
cimam malo volan lijevo desno, a on se uvija, nekak dijagonalno. čudim se...i smanjujem brzinu. nekak mi ima malo kratku tu haubu naprijed.
zavoji - feeling kao u peglici. dobro drži na ljetnim 15"icama, ali moglo bi i puno udobnije. malo me zeza mali međuosovinski razmak. opet se prisjetim peglice.
peglica mi je bila puno udobnija.
nemrem se normalno voziti jer svako toliko se netko sjeti raditi usporedni test. periferno samo s lijeve i desne strane vidim lica vozača koji ne gledaju pred sebe nego bleje u fićeka.
neka. niža, gas i pa-paaaaa.
uglavnom slatko, simpa i jako eye-catching. ide.
nakon toga, sjedam u svoju alfu.
surova, sirova, brutalna mašina.
krećem s puno previše gasa. hehe, pa da, kod mene je pedala gasa "normalna". dulji, ali jednako mekan kuplung.
tisuću puta bolji osjećaj u vožnji. i ležanje. nije toliko startan, nije ni živčan, ali ide. i osjetim brzinu kojom idem.
i nitko ne bleji u mene, ne drmusam se toliko, imam mjesta...i mogu dizati i spuštati pojas koliko mi se god hoće.
i svijetle mi lampice na prekidačima.
i imam naprijed pretinac koji se MOŽE zatvoriti. i u njemu držim kaj god hoću jer ne lupka i ne struže
i za*ebavam suvozača koliko god hoću jer je prekidač za njegov prozor i na mojim vratima.fićek može kao drugi auto. ili treći.
