
Sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća tadašnji šef Fiata Dante Giacosa naređuje da se napravi mali automobil koji bi dostojno naslijedio Topolina iz 1936, vrlo uspješnog (oko pola milijuna primjeraka), ali tada i dosta zastarjelog gradskog autića.
Giacosa je bio vrlo jasan. Automobil nije smio biti većih dimenzija od Topolina, ali je morao pružati više prostora. Kako je zamišljen kao talijanski narodni auto morao je biti i što jednostavniji za vožnju i održavanje, a to znači lagan, štedljiv i u svakom pogledu jeftin. Na kraju, sličan recept za narodni automobil je već postajao «buba», «spaček»).

Rezultat Fiatovih inženjera bio je Fiat 500, publici predstavljen u ljeto 1957 godine. Zrakom hlađen motor (prvi u Fiatu) bio je smješten straga (opet prvi u Fiatu) i iz svojih 479 kubika razvijao je 13 KS. Prva serija imala je platneni krov koji se skidao skupa sa stražnjim prozorom. To je bio jedini način za malo propuha u kabini jer se zbog štedljive gradnje prozori nisu mogli spustiti (!) Previše spartanska unutrašnjost u kojoj je prevladavao čisti lim, te buka i vibracije koje su za vrijeme vožnje dolazile sa svih strana, usprkos simpatičnome izgledu iz početka nije oduševilo publiku. Zato par mjeseci kasnije Fiat uvodi dvije verzije Fiata 500 dok je motoru snaga povećana na 15 konja. «Economica» je bila ista kao i original uz nešto nižu cijenu, dok je novost bila varijanta «Normale» koja se razlikovala u sitnicama poput spuštajućih prozora i «pristojnijih» zadnjih sjedala. Publika je bila nešto zadovoljnija, ali pravi «boom» tek dolazi.

Svoju pouzdanost i odličnu upravljivost mali je Fiat dokazao već 1958 godine u 12-satnoj utrci u Hockenheimu (od prvog do četvrtog mjesta u klasi). Zato u Fiatu odlučuju takav jači model staviti i u serijsku proizvodnju. Fiat 500 Sport predstavljao je tada pravi mali gradski zvrk. Imao je dorađeniji motor koji je iz 499 kubika razvijao 21.5 konja, a krov je bio fiksan.
Kako je od 1959 godine britanski Mini krenuo vrlo silovito u Fiatu su morali brzo reagirati. Znali su da se njihov 500 mogao još bolje prodavati. Odlučeno je da se siromašna izvedba sa platnenim krovom «Economica» prestane proizvoditi. Nakon nje i «Sport» izvedba odlazi iz proizvodnje. Njih zamjenjuje sitno poboljšana «serija D» (499 kubika, 17.5 KS), a te iste 1960 godine predstavljena je i «Guardiniera», karavansko-dostavna verzija Fiata 500. Fiat 500 D svojom prodajom je najavljivao bolja vremena. Trajao je do 1965 godine kada se predstavlja obnovljena verzija, 500 F. Glavna novost su bila vrata koja su se otvarala u normalnom (današnjem) smjeru, a poboljšan je i mjenjač. Serija F uspjela je obistiniti planove svoga tvorca. Postao je pravi narodni automobil, i to ne samo u Italiji. Prodaja je odlično išla i u ostalim mediteranskim zemljama, pa tako i na našim prostorima.

Godine 1968 predstavlja se verzija 500 L (Lusso) koja je uz promijenjenu instrumentnu tablu nudila raskoš poput tepisića na podu i pokazivača razine goriva. Uz poneki vanjski detalj u oči su najviše upadali dupli («bull-bar») branici.
Evolucija ovog mališana trajala je do 1972 godine kada se predstavlja 500 R (594 kubika, 18 KS). Iste godine predstavljen je i mali Fiat 126 («Peglica»), tako da je model 500 od tada do 1975 godine kada je potpuno prestala njegova proizvodnja više predstavljao mali «retro-lifestyle» autić za «šminku» nego prvi izbor pri odabiru gradskih automobila.
Slavni patuljak u svojim 18 godina se proizveo u preko 3.6 milijuna primjeraka od čega gotovo 2.3 milijuna otpada na serije F i L (1965-72).
Danas, skoro pedeset godina nakon predstavljanja, Fiat 500 i dalje predstavlja jedan od najšarmantnijih malih automobila i svakako jednu od najvećih automobilskih ikona.

