Ovakvi dugački postovi , gdje se omalovažava nečiji rad , nisu nikako dobri. Kritički osvrt sa detaljima kako bi ti to izvela i to je to.
Obično za ljude koji na forumu pišu "svisoka" nemam visoko mišljenje.
Tapatalk
a dala sam kritički osvrt kad sam pitala detaljnije neke stvari oko materijala i metoda. eto:
možda djeluje malo oštro ovo što sam napisala, ali stvarno smatram da posao nije odrađen kako treba, usprkos dobroj ideji. proces ti nije kompletan. fali simulacija, od statičke koju može bilo koji iole ozbiljniji 3d softver napraviti, do dinamičke u lotusu recimo, pa da simulacije validiraš eksperimentom. u simulaciji mijenjaš parametre, počevši od materijala preko spektara opterećenja. svaki sustav ima vlastite vibracije, a ti mijenjanjem originalne uporne štange mijenjaš frekvenciju sustava i pomiču se frekvencije na kojima dolazi do rezonancije. rezonancija je loša, stvara opterećenja od kojih stradavaju dijelovi.
ovo je što mi prvo pada na pamet, ne znam jesi li odradio išta od tog pa nisi samo pisao, ali voljela bih čuti detalje ako jesi. professional curiosity. 
nit sam nametala svoje mišljenje nit stavove da nešto MORA biti, nit sam vrijeđala autora.
postoje određena pravila struke kako se rade neke stvari. taj slijed je otprilike ovako: konstruiraj - odradi simulaciju - po potrebi promijeni dizajn - odvrti ponovno simulaciju, što se ponavlja dok ne dobiješ prihvatljivu stvar koja tek nakon tog ide u proizvodnju i na testiranje. autora teme sam pitala jel to odradio zato što iz iskustva znam da mu ovaj dizajn ne bi prošao u prvom krugu, i trebalo bi ga popravljati.
e sad, zašto iz konstrukcijskih razloga taj spoj nije dobro definiran, i statički i dinamički gledano... dinamički sam već objasnila, ono s rezonancijom, pa neću ponavljati, ali statički ide ovako otprilike.
nagli prijelazi i oštri kutovi uzrokuju gomilanje silnica na tom mjestu. ako se gomilaju silnice, kažemo da tamo postoji koncentracija naprezanja. ako je naprezanje koncentrirano na nekom mjestu, tamo će puknuti. vrlo logično. zato recimo kad se tokari vratilo nikad nema oštrog prijelaza s jednog radijusa na drugi.
evo slika.
nisu skice neke jer mi se ruke tresu od previše kave, ali poslužit će.
zavari se oblikuju ovako kao što sam na donje dvije slike ugrubo skicirala otkako je boga i svijeta.
najlakše je objasniti na tupom spoju zašto se moraju izbjegavati rupe i bilo kakvi zarezi. raspodjela naprezanja govori sve.
zato sam rekla da je taj koji je zavarivao pijan, to se tako ne radi naprosto. na ovim novim slikama isto koliko vidim to višemanje ne valja. okladila bih se mirne duše u diplomu, posao, pare, ma evo bilošto da su ti zavari naprosto loši. napravite UZV, stavi rezultate ovdje ako sve valja, ali ne vidim na slici jedan koji iole zadovoljava.
generalno se kod konstrukcijskog oblikovanja daje prednost korištenju poluproizvoda, dakle, uzmu se cijevi, odrežu na mjeru, dorade minimalno, zavare i bog te veseli. ako idemo cjepidlačit i ekonomska strana priče nije bitna, a i sigurnosti radi, spoj se bi trebao oblikovati tako da postoji međuelement, konusni prijelaz između elemenata. on se oblikuje tako da je namjerno oslabljen na jednom mjestu te se zna kako će on puknuti. netko je ranije gore napisao što se može desiti ako takav osigurač ne postoji.
sad kad smo riješili zavare, izbor materijala. zanimalo me zašto ne npr. krom-molibden nego baš inox. jer estetski bolje izgleda? jer ti leži u garaži? jer si vidio na papiru da ima bolja svojstva? onako, zanimalo me jer ja ne bih inox praktički nikad stavila.
inox se ugrubo može podijeliti na feritne, austenitne, dupleks i martenzitne nehrđajuće čelike. precipitacijski očvrsnuti su također jedna onako egzotična podvrsta.
zašto me zanimalo o kojem je riječ? feritni su relativno mekani i slabo zavarljivi, a kod zavarivanja se pojavljuje jedna krhka faza koja ništa dobro ne radi po pitanju mehaničkih svojstava. kad je nešto krhko, nije žilavo, odnosno lakše puca - a žilavost je poželjna karakteristika na dinamički opterećenim dijelovima. također nisu neka sreća na niskim temperaturama gdje im se poprilično smanji žilavost.
austenitni su problem kod zavarivanja jer unosom topline se javljaju naprezanja i deformacije veće nego kod feritnih, ali su zato dosta žilaviji od feritnih i ne pada im žilavost toliko kritično na nižim temperaturama.
da ne duljim, ovisno o vrsti, postoji adekvatan proces pripreme, parametara zavarivanja, načina zavarivanja i eventualne naknadne toplinske obrade. po onome što se na slici vidi, to nije napravljeno. pitala sam za WPS odnosno detalje postupka i rezultate nerazornih ili razornih ispitivanja jer mi se učinilo da ti zavari jednostavno ne valjaju.
također mjeriti nešto shore metodom, a ne znati ni koja je ni što si dobio mjerenjem... čemu poanta? da kažeš da nešto ima 95 nečega jer zvuči dobro? nekome tko prvi put čuje to možda, ali nemoj bježati od pitanja kad te pita netko tko je u životu vidio to i zna što znači taj rezultat.
da ne duljim više. kao što sam odmah i rekla, ideja dobra, izvedba - naprosto, s jako puno stvari za popraviti. kritika je trebala biti konstruktivna, a ako nečiji ego ne trpi to, not my problem
nisam pitala detalje da se pravim pametna, nego da dam konkretniji odgovor čovjeku, neke smjernice kako da sredi to što stvarno ne valja. ako smatra to nepotrebnim, nikom ništa, ali stojim iza sveg što sam napisala. uvijek može to pokazati bilo kojem inženjeru pa pitati jel drži vodu.
eto.
mir i dobro.
