Odlična tema!
Prije 7 godina, točnije za svoj 18 rođendan, krenili smo u kupovinu auta. Dogovorili smo se šta bi mogli uzet i otišli u salon sjest u njega i vidit palete motora i cijene. Uzeli smo Alfa Romeo? Ne. Ipak je 18 godina bilo u pitanju, auto je moralo bit male snage i financijski pristupačno, auto je bia Fiat Punto, motor 1.2 60ks. Sjedili smo malo u njemu, gledali ga mjerkali i rekli to je to, uzet ćemo ga. Dok su roditelji ispunjavali papire na kraju salona je crvena 147-ica gledala u mene i zvala me da dođem. Gleda san je ko nešto nikad dohvatljivo. Zamislia san se koja bi bia faca među prijateljima kad bi je ima, među curama, na cesti... Sia san u nju i divia se njenoj lipoti. Brzo san se vratia u realnost, željno isčekujući svog Puntića. Alfa je postala želja,san. Nakon par godina izaša je Grande Punto. Dolazim u AC pogledat kako izgleda. Drugo vrijeme, ista priča, tada već redizajnirana Alfa 147 TI upada u oči već sa ulaza. Savršena linija, toliko prekrasnih detalja u jednom pogledu. Gledam cijenu, sijedim u njoj, mirišen je... Ajme. Shvačan, ovo je samo san. Nikad je neču moć imat. Nedugo, otac je odlučia prominit svoje auto, spominjem alfu ali skupa nam je, njemu mali prtljažnik, nasjedamo na marketinške trikove i uzimamo citroena c4. Najgori potez. Žao nam i danas zbog toga.
Kako je vrijeme odmicalo snovi o Alfi su postajali češći kao i moje priče. Paf, kupit ću Alfu, nemogu više čekat! Iz vedra neba, preko noći, stavljan Punta na prodaju i listan oglase. Želim Alfu ali gledan i neka druga auta kako bi bio siguran u svoju odluku. Mehaničar mi govori nebudi lud, ne kupuj Alfu, kaže ja je ne volin ni vidit a kamoli servisirat, kupi kiu ceed
Prijatelj govori, onaj ko ne može vozit Ferraria vozi Alfu, svaka vida ti je skupa, svi viču ne kupuj sa svih strana, ali moja je zadnja. Gledam /uloženo-dobiveno/izgled/kvalitetu/cijenu/snagu.. i zaključujem Alfa 147, mozgom i srcem. Mogu samo reći da sam prestretan šta vozin Alfu, stvarno je posebno auto, taj osječaj u vožnji, taj znak, ti detalji, ljudi opčenito koji voze Alfu, volim je vidit na cesti kad je bilo ko vozi, i curi san da je vozi, cilin puten joj je bia smješak i rekla je da nikad nije toliko guštala u vožnji, evo sam je večeras upalia i šeta oko nje malo da je vidin jer nekad nisan svjesan da je iman, nekad oden uz more i samo je gledan, to nije moje auto, to je moja Alfica.
Nadam se da neće nikad prestat ljubav jer lipo je bit zaljubljen.
