nižući kilometre po Istri zbog posla, naletio sam u petak na jednu prekrasnu giuliu.
lokacija: konoba buići par kilometara prije Poreča.
već sam par putao prošao pored nje, ali uvijek zbog vremenskog "zajtnota" nisam stigao stat i poslikat je.
ovaj put, zbog nečije probušene gume i trokuta na cesti, a taman pred konobom, volan je sam skrenuo na parking.
izlazim iz auta, odlazim do "gospođe" i proučavam je iz svih kuteva.
dok ja nižem krugove oko nje, spušta se niz skale jedan gospodin u svojim 70-tima i bez riječi odlazi do moje "djevojčice", jer ipak je velika razlika u godinama (50 i koja), te i on počinje kružiti oko moje kao i ja oko njegove.
upoznajemo se, njemu se žuri ali ipak odlazi u konobu po ključ i daje mi da je upalim te mi priča priču o autu.
nakon filigranskog pregleda "gospođe", gospon otvara restoran samo zbog mene, te na šanku ispijamo kavicu.
donosi mi print oglasa sa mobile.de gdje se jedna takva prodaje za 75.000,00 Eur.
objašnjava mi da je njegova još rijeđa, neg ova iz oglasa, te da ih ima još samo 12 na svijetu.
nije quadrifoglio nego quadri nešto, zaboravil sam, i da može dobiti 90.000,00 Eura za nju ( a ja sam naivno mislio pitati ga dal je zainteresiran za prodaju hahahaha).
da skratim, gospon je veliki zaljubljenik u automobile i za razgovor o njima ima uvijek vremena (osim giulije ima načipiranu 159-tku 2,4 ; novi A6 45 i bmw 5-icu te nekakvi stari ford koji je njegov tata imao pa je tu njemu u čast).
u ugodnom razgovoru proveli smo 30-tak minuta te se dogvorili da sljedeći put obavezno stanem na ručak a možda padne i vožnjica... slikice u prilogu
ps. suvozečev zic ima podesiv naslon za glavu, vozečev nema ni naslon za glavu... ipak je talijan razmišaljo da komadima bude ugodnije
