Prije malo više od mjesec dana sam postao vlasnik jedne dosta zapuštene i nevoljene getejke... i iskreno nisam ni mislio otvarat temu dok ne bude tip top, ali to će se desit ko zna kad, a i dobro će mi doć ovo kao mali dnevnik radova.
Nakon zime mi je crko auto na kojeg nisam više imao volje trošit novac, pa sam se odlučio tražit nešto jeftino da me vozika godinu dvije... Trebalo je to bit nešto do 2k€, pouzdano i bez ikakvih emocija. No njuškanje je zaebana stvar, teško je ostat hladne glave. Dodaš još malo pa imaš ovo, dodaš još malo, pa ono... uskoro se cifra poduplala.
Nije trebalo dugo da se na ''radaru'' pojave razno razne Alfice. I teško je nakon njih opet gledat Saxsiće, Puntiće, Clijote, Megane i Stilove...
Bilo je tu brdo 145ica, 147ica, 156ica... svega, a o jedinoj Alfici koja mi je baš po guštu nisam ni razmišljao, mislio sam da je nedostižna u tom trenu.
Ali kad se pojavila GTjka sumnjivo niske cijene, nisam mogao ne otić bar pogledat. To je više manje zapečatilo sudbinu, jer kad sam je vidio, provozao, jasno je bilo da ništa drugo ne dolazi u obzir. 11/2004., 164tkm. Auto nije bio niti blizu savršen (koja Alfa je?)... vlasnik ko zna koji (ja treći u HR, uvoz iz IT), tragovi loše skinute krep trake (a opet izgrebana okolo naokolo), airbag i check engine lampica svijetle, neatestirani kotači, rikverc svjetlo ne radi, sumnjivo mala kilometraža... Vjerovatno bi se normalan čovjek tu okrenuo i otišao kupit rabljenog Opla kod prvog trgovca.
No iza toga svega je ipak davala znakove života... motor je lijepo radio, ovjes (usprkos kotačima) dobar, čak iznenađujuće udoban, unutrašnjost koja je čisti sex i jedina ide u prilog kilometraži. Sva stakla su orginal, a isto tako pare i krakovi... pa reko valjda nije baš bila teški karambol. Prštila je od potencijala, i nisam mogao preskočit rijetku priliku da upecam ovakvu ljepoticu. Nije mi bilo drago preć na dizelaša, požalim i dan danas, al pogledam prosječnu potrošnju i odmah mi je lakše.
Evo dvije slikice sa preuzimanja

Nismo imali baš dobar početak... no malo sudaranja, malo policije i malo loših servisera nije bilo dovoljno da mi ubije volju za Alficom. Odmah sam sredio najgore djelove limarije, sanirali su se pragovi i sredila podnica. A prvom prilikom je auto otišao kod Bertola na veliki servis. Tamo je dobila između ostalog i nove origigi 17 felgice

Sređeno je dosta toga, al ima naravno još... Doma sam se vratio sa upaljenom lampicom motora, navodno je napuknuta cijev turbine (a ja budala zaboravio pitat koja, pretpostavljam ona glupa plastična).
Bertol na odmoru, ja se oporavljam financijski... nije baš bilo prilike za velike zahvate nakon servisa. Za siću sam sam riješio donju i gornju cijev turba (ova gornja je bila neš kemijana, pa za svaki slučaj), rikverc šalter, žaruljice... Zasad dobro se dobro drži sve.
Kad se malo oporavim, od hitnijih stvari treba riješit termostat, manžeticu, tu cijev turba i vražji senzori ne rade, samo dugo pište. A u međuvremenu se igram sa sitnicama... retrovizori i stražnji branik su u foliji, nova ručica mjenjaća. Ali bit će još detalja...
