Bio sam sam u autu...
Razmišljao sam o tome da odem u bolnicu, i policajci su me 3 puta pitali dal da pozovu hitnu, al meni stvarno ništa nije bilo, nit me danas išta boli...
Imao sam sreće više nego pameti, kad sam vidio auto nisam mogao vjerovati da sam iz te olupine izašao u jednom komadu i bez ikakvih ozljeda...
A događaji poslije nesreće su bili ko iz neke noćne more...
Auto je bio na krovu u kanalu, smrdjelo je po plastici (valjda od aktivacije zračnog), prvo nisam znao ni di sam ni kaj se dogodilo...
Kad sam doso k sebi nisam mogao otkopčati pojas jer sam visio u zraku kad se pojas zablokirao, jedva jedvice sam se nekak otopčao i onda sam pao u ledeno hladnu vodu, sreca da je nije bilo puno...
Iz auta sam se izvuko kroz prozor, ni sam neznam kak, izašo sam van, i prvo sam pobjegao od auta jer sam se bojao da će nešto eksplodirat...
Odgegao sam se do ceste i mahao autima da stanu, no nebi vjerovali, od jedno 5-6 auta koji su prošli nitko nije htio stati... Valjda su se ljudi usrali kad su me vidjeli mokrog, u blatu i krvavog po licu...
Onda sam pokušao naći mobitel da nazovem hitnu, i skužio sam da ga nemam kod sebe, pa sam se vratio do auta i tražio mobitel... Našao sam ga u vodi, i neznam kak, al svijetlio je ekran... Naravno ništa ostalo nije radilo pa nisam mogao pozvat policiju...
E onda sam nakon svega toga, sav mokar i zamazan pješačio oko kilometra do naplatnih kučica, pa je neka teta koja je radila tamo otvorila kučicu koja nije radila, donijela mi je stolac i skuhala čaj i pozvala cestare i murju...
Prvi su došli cestari, pa sam s njima išao u kombi do auta, tamo smo dobrih pola sata čekali murju, pa još dobrih sat vremena vučnu....
Uglavnom, ko u nekom horor filmu...