Svaki put kad naletim na neku Breru, zablokira mi se stroj i onda 5 minuta sanjam, maštam :zzz: ....
Najčešće me prizove svijesti truba nekog nervoznog vozača koji se pita zašto ne krećem na zeleno ili hoću li ikada prijeći preko te zebre. Stisnem i ja nježno trubu i gas, ali u znak pozdrava ''Heartbreaking Breri'' (ovog drugog pozdravim nečim drugim...) i odem svojim putem, a misli i dalje prate nju.
Kad-tad, Piquet. Kad-tad...