Tinjan ćemo najbolje upoznati krenemo li od vidikovca nad Dragom kod županskog stola
oko kojeg su u prošlosti zasjedali župani i suci. Do samog stola, uz put koji vodi u dolinu,
stoji kip Sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika protiv poplava, te ispovjednika, kraljica, siromašnih
i graditelja mostova. S vidikovca nam se pruža pregledan pogled duž plodne doline prema
obližnjoj Kringi, a naziru se i kuće Sv. Petra u Šumi i Ježenja s druge strane Drage. Tuda je
u prošlosti tekla rijeka sve do obale mora i Limskog zaljeva. S toga mjesta stara popločana
ulica vodi u Geto. Tu je nekad stajao most na samom ulazu u kaštel.
Županijski stol Tinjan
Skrenemo li na pola ulice desno kroz voltu, proći ćemo kroz najstariji dio grada uz kuće na
kojima vidimo uklesane simbole njihovih vlasnika: kovača, austrijskih vojnih kapetana, a
posebnu pažnju privlači kuća Depiera iz 1670. s arkadama, cisternom i visokim izbočenim dimnjakom.
Dalje uz ulicu stara je Tinjanska škola Casamara, a uz nju spomenik njenom najznamenitijem učeniku,
kasnije istarskom i tršćanskom biskupu Jurju Dobrili (1812.-1882.) rodom iz obližnjeg Ježenja.
Župna crkva Sv. Šimuna i Jude Tadeja potječe iz 18. st i zanimljiv je primjer kasnoga baroka u Istri.
Od crkve odvojeni zvonik 7. visok 28 metara razlikuje se od većine istarskih zvonika po svom kruništu,
što daje poseban pečat vizuri Tinjanaa. Vrativši se drugom ulicom na vidikovac pod landonje prolazimo
i uz prekrasnu rustikalnu kamenu voltu i spomenik Tinjancima nastradalim u II. svjetskom ratu te dolazimo
do Konobe Điđi. U susjednoj kući rođen je znameniti jezikoslovac i leksikograf Josip Voltić (1750.-1825.),
autor trojezičnog Ričoslovnika objavljenog 1803. u Beču. Romanička crkvica sv. Križa sagrađena krajem XIII.
stoljeća nalazi se nešto dalje od centra naselja na cesti prema Poreču, a odmah uz nju je Tinjanska
kalvarija iz 1894.
Atilina glava
Županski stol u Tinjanu svjedočanstvo je srednjovjekovne lokalne samouprave: za ovakvim stolom,
pod hladovinom stabala ladonje, župan i mjesno vijeće odlučivali su o svim važnim pitanjima svoje zajednice.
Atilina glava na dvorišnom ulazu kuće iz 16. stoljeća svjedoči o bogatom duhovnom nasljeđu Tinjanštine,
te o predajama i legendama ovoga kraja.
