Da se nadovezem sa uvozom i USA, mozda nekad dok je dolar bio 4-5 kuna bi bilo isplativo danas je upitno, jer ima ih i u IT i D dosta povoljnih a nema prevoza po USA + kontenjera + skupih nameta.
Dakle, ukratko:
Carina 6%, PDV 25%, poseban porez 5,5% od porezne osnovice i još 5% ako je EURO III (10% EURO II, 15% EURO I).
Bazna cijena na koju se računaju ove dažbine je cijena iz kataloga ili ako ti npr netko daruje taj motor onda cijena iz darovnice, s tim da mora biti neka realna cijena.
Znači, računao sam npr na motor procijenjene vrijednosti oko 7000 USD ići će oko 50% još svih ovih dažbina., znači izaći će te oko 10-11000 USD.
Gore sam još izostavio prijevoz koji ovisi o trenutnim cijenama prijevoza, ali računaj npr New York - Rijeka oko 500-1000 USD.
Međutim, sve ovo gore pada u vodu ako ne zadovoljis prvi i osnovni kriterij za uvoz bilo kakvog vozila u RH, a to je zadovoljavanje propisa o dozvoljenim emisijama štetnih tvari, a trenutačno je na snazi odredba kojom se u RH dozvoljava unos/uvoz automobil čiji motori zadovoljavaju tzv. Euro 3 pravilnik, a za motocikle vrijedi još Euro 2.
Sve ove provjere idu prvo preko Fakulteta strojarstva i brodogradnje, oni moraju dati zeleno svjetlo zbog homologacije. Potrebni su podaci o motociklu na osnovu kojih se može zaključiti kakve su emisije iz motora. Da bi to mogli potrebne su fotografije naljepnice proizvođača, naljepnice o emisijama te VIN oznaka motocikla. Na osnovu tih fotografija zaključuje se da li motocikl zadovoljava glavni odnosno najteži kriterij, a to je kriterij emisije štetnih tvari te da li je ili nije podobno za uvoz u RH.
Za motocikle namijenjene tržištu SAD-a proizvedene poslije 2008. godine ne bi trebalo biti problema oko emisija, ali mora se provjeriti.
Da bi se vozilo moglo registrirati u RH u pravilu su potrebne određene preinake. Najčešće je riječ o sklopovima svjetlosne opreme (pozicijska svjetla, pokazivači smjera, svjetla kočnica, stražnje svjetlo za maglu, svjetlo za vožnju unazad, katadiopteri), ali u pitanju može biti i bilo koji drugi sklop vozila kao što je npr. instrument brzine vozila ili ogledala. Budući da se u SAD-u ne primjenjuje norma o ograničenju buke najčešće nema podataka o buci pa u Centru za vozila Hrvatske treba obaviti ispitivanje buke.
Preinake na vozilu trebaju se napraviti prije pregleda na FSB-u. Na često pitanje, koje su sve preinake potrebne, unaprijed se ne može dati točan odgovor zato jer vozila dolaze u različitim izvedbama, različitih starosti, ... točan odgovor se zna tek nakon pregleda vozila. Preinake se ne izvode na FSB-u! Pitanje izvedbe preinaka rješava sam kupac.
Generalni zaključak je da za Europska vozila koja se izvoze u SAD ili vozila koja se prodaju i u SAD-u i u Europi ne bi smjelo biti nikakvih poteškoća, osim onih financijske prirode.
Što se tiče pregleda vozila na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, prvo treba dogovoriti termin (poželjno e-mailom), zatim se vozilo doveze na FSB u Laboratorij za motore i vozila, gdje ostaje tijekom radnog dana. Nakon dan-dva dana, koliko treba da se izradi, dobije se dokument "Izvješće o provjeri sukladnosti vozila obzirom na europske homologacijske propise" s kojim nastavljamo postupak u CVH, tj registraciju.
Dakle, i sve ove troškove moraš uzeti u obzir.
