na meetu u Splitu je radilo bar 7-8 ljudi, onako od oka govorim jer ne znam.
He, he 7-8 ljudi. Samo na transportu ograda za stazu (utovar istovar) je radilo 10 ljudi, neki samo ujutro, neki samo popodne, a neki i ujutro i popodne. Na postavljanju razglasa i bine je radilo još nekoliko ljudi, na postavljanju staze još nekoliko, organizacija kolone sa Lovrinca, onda su tu još dvije voditeljice. Ali to je samo na dan susreta, prije toga je trebalo: napraviti plakate i letke, štampati ih i distribuirati. Ishoditi 4 dozvole (Hajduk, komunalci, služba za ceste, policija), organizirati smještaj, organizirati ručak i večeru u subotu, pronaći mjerače vremena, pronaći čunjeve, tražiti sponzore (puno njih) za nagradnu igru, pripremiti tisak za majice, izraditi majice, pronaći sponzore za majice, angažirati medije, angažirati Red Bull,……. U organizaciju je bilo uključeno najmanje 25 ljudi. Ljudi su se sami javljali i pitali šta treba, a oni koji su se među zadnjima javili ostali su bez posla.
Ali nije uvijek bilo tako i može se sa znatno manje ljudi. Godine 2006. smo Vele i ja organizirali službeni susret alfista. Ljudi: komada 2 (nas dvojica), mladost-ludost, a šta ćeš

. Pošto nismo mogli sve sami poveli smo svaki po 2-3 prijatelja koji nemaju veze s Alfama da nam pomognu. Drugih alfista jednostavno nije bilo. Bio je začarani krug: nema ljudi- nema događanja, pa opet ako nema događanja - nema ni ljudi. Nakon toga susreta počela se formirati splitska ekipa alfista koja je sa svakim susretom postala sve brojnija.
Rezultat 2006.: na slici je okruglo 70 Alfi, bio je i autoslalom, nagradna igra, izbor najljepših Alfi, nije bilo razglasa, pa je Vele to rješavao megafonom. I sve je trajalo 1 dan, bez organiziranog ručka.

Zato organizatori bez straha, gdje ima volje ima i načina
