ljudi moji idemo ovako,, novi auto je koštao npr. 300 000 kn i vlasnik s njim napravi 100 000 km i nakon 5 godina ga prodaje kao za 70 000 kn daj ne budite smješni,
To je zato jer su ko na ljudi financijski nepismeni.
Auto od 300.000 kn kupuju:
1. poslovni ljudi na leasing (na firmu), izamortiziraju u 5 godina i po principu staro za novo ostave pod račun za drugi vozilo. U principu tu osoba koja ga vozi ni nezna šta je trošak auta, jer sve plaća firma.
2. ljudi koji sa 60 godina idu u penziju, zbrinuli su djecu, imaju ušteđevine i očekivanu dobru mirovinu te se žele a pod stare dane počastit sa komadom auta
3. ljudi koji dobiju na lotu ili imaju para ko blata i zaboli ih ona stvar šta će za 3-4-5 godina.
4. ljudi koji namlate paru najčešće preko kratkoročng izvora, najčešće turizam, i onda ga uzmu za keš, pa nakon 2-3 godine zapnu u manje probleme i onda ga prodaju, i očekuju da će za njega dobit koliko su ga i platili, ili 10-20% manje.
Auto od 300 000kn, govorimo za D segment, je u biti auto realne vrijednosti 150-180t kn (ovisno o motoru i mjenjaču) sa raznim nadoplatama. A kod prodaje rabljenog, najviše se gleda motor i stanje, a sad jesi li ti iskeširao 1000€ za masažu siceva, kupca boli ona stvar. Platio si ju za svoj gušt, ne i moj.
Prema tome, kod nas je najviše takvih autiju od osoba pod točkom 4., zato nam cijene rabljenih i jesu kakve jesu. Auto od 300 000kn nakon 3 mjeseca ne vrijedi preko 270 000kn, htjeli to neki shvatiti ili ne.
Nakon 5 godina, vrijedi tek nijasnu više od istog takvoj koji je nov bio 200 000kn.
