jedan prigodni
zvoni sat, budi se čovjek, i počme se spremati za ići na posao, u rudnik......
odjednom začuje glasić...... "ne, nemoj ići, dogoditi će se nesreća u rudniku, ako odeš, poginućeš......."
bio je još pospan, pa odluči poslušati, vrati se u krevet, i odspava još dva-tri sata............ ali, sve ga to svrbi, digne se, i upali radio.......
a na lokalnom radio programu vijest, dogodila se nesreća, eksplozija u rudniku, ima nastradalih.......
odluči krenuti tamo, da pomogne kolegama u spašavanju, i počme se spremati na autobus........
kad opet začuje glasić........ "ne, nemoj ići, dogoditi će se nesreća autobusu, ako odeš, poginućeš....."
e, sad je već ozbiljno, prvi put je bilo točno, znači - mora poslušati. i ostane kod kuće.
kad za sat vremena vijest na lokalnom radiju, dogodila se nesreća, autobus na toj liniji sletio u provaliju, ima stradalih...........
definitivno odluči krenuti biciklom, kad ponovno začuje glasić.......... "ne, nemoj ići, ako odeš, zgaziti će te kamion, poginućeš......."
misli on, dvaput je bilo točno, znači mora poslušati. i opet ostane kući.
kad, za sat vremena vijest na radiju, prevrnuo se kamion na mostu i stradao biciklist........
sad je već puko, i počme vikati "tko mi to govori, čiji ja glas čujem......."
i dobije odgovor "ja, ja sam to" ........ "a tko si ti ?" .......... "ja sam mala vila" ...... "pa gdje si ??"........ "evo, tu sam, letim oko tebe ! " ........
...... "pa daj, sleti na stol pred mene da te vidim" .......... i mala vila sleti pred njega na stol, lijepa i sitna, sitna..........
a on ju drmne šakom "pi... ti ma...... gdje si bila kad sam se ženio.................."