sve je to kod boxera plus ali ima velik minus od par keka eura a to je getriba.
odvezi par jacih startova par puta u brdo i dif je amen sa 16v u 145.
jdnostavno velicina diferencijala je smjesna za auto od 130ks i 1300kg.
i da boxer mi se vozi ljepse od 2.0 ts uz neke điđe miđe ide i ljepse jedino ga ts odere u krajnjoj. ali za funcar je boxer no1. i obavezno špera jos da je slozit prve dvije duze brzine iz 33 u 145 getribu i da stavis getribu od 1.3/4 gore kraja ti nema.. špica od 210kmh cca u blokadi govori dovoljno.
uljna se rjesi, dovod ulja se rjesi, kovanih H klipnjaca ima klipovi i glave drze, druge bregaste i imas nekih 150/160ks koji sa finim zvukom i relativno dobrom trajnoscu.. istina da igra košta par tisuca eura al boze mili nije da ih u pekari ima tak slozenih..
Ne znam za tvoja iskustva, ali moja getriba je izdržala priličan broj startova.
No, za svaki slučaj, na tavanu je rezervna sa odlične švicarke koja je završila u dijelovima.
Jednom sam vozio 210. Ako se dobro sjećam, bio sam na ulazu u crveno, znači 6500 rpm. Bilo je još gasa, al ja nisam imao muda!
Uglavnom, ne znam šta će ti kraća getriba.
A sad špere, špic klipove, bregaste... Dalo bi se svašta složiti, ali ok mi je i ovako za fun car.
Ti si 20v vozio u limuzini. Uvjeravam te kad ga preselis u manji ( laksi ) auto, koncepcijom razlicit, otvoris mu usis i ispuh i poskidas svu zvucnu izolaciju da dobijes dojam zvijeri
Sve je to ok i to je zvijer, ali Marea nije puno teža od 145, isti međuosovinski razmak, samo što ima guzicu, tako da se i vozi vrlo slilčno... I meni se 20V jako sviđa, ali to je to drugi svijet u odnosu na boxer 16V. A meni osobno boxer 16V više odgovara u tom autu. Jednostavno mi ima ono nešto...
Mislim da bi se ti trebao malo duže družiti sa 16V boxerom da skužiš o čemu pričam.
Nema mi ljepšeg nego kad stojim na semaforu, a karoserija lagano radi lijevo-desno lijevo-desno. Lagano pikneš gas, a cijeli auto se scima kao da zna da ćeš ga uskoro pustit sa lanca. Ubacim u prvu, pali se zeleno, startam sa otprilike 3000 okretaja uz laganu škripu guma (taman onak kak treba). Zaglušujuča grmljavina koja izlazi iza iz Sebringa nadglasava čak i Draganu Mirković koja tuli iz obližnjeg diska. Prije nego što su mi se stigle sve dlake na tjelu uspravit, moram šaltat drugu jer sam već uletio u blokadu. U drugoj se još uvjek borim sa torque steerom i pratim obližnje prolaznike kako skaću u stranu, skrivaju se iza čega stignu, uplašene majke privijaju svoju izbezumljenu, vrišteču djecu na grudi, jer svi se oni boje da se vratila '91... Nakon što sam ušaltao u treću, osjetim kako me brutalno adrenalin oprao. Posvuda prolaze žmarci, u trbuhu su leptirići... Stignem bacit pogled na retrovizor i vidim kako bjesni prolaznici mašu uzdignutih šaka, prijetečih pogleda i vjerovatno mi spominju i boga i mater. Puštam gas, jer je demnostracija moći završena... Iza u Sebring lagano detonira na abgasu. Osjetim kako mi srce lupa, kako su mi dlanovi uznojeni, a na licu se pojavljuje smješak jer nikakve brige više ne postoje.
U jebote... Fali mi jako.
