Potaknut pitanjima naših kolega oko jakosti sila kočenja stražnjih kotača manjih osobnih automobila, budem nekaj sad napisal:
Ovo je dugogodišnje pitanje koje se unazad nekoliko godina postavljalo za "male" osobne automobile poput Citoëna AX, Renaulta Twinga, Fiata Una ili Fiata Punta ali i za veća vozila poput Volkswagwena Transportera i sl. Općenito govoreći, primjedba o "nekočenoj stražnjoj osovini" postavljala se uglavnom za dvo- i jednovolumenska vozila kod kojih u neopterećenom stanju (a upravo neopterećena vozila moraju pristupiti tehničkom pregledu) relativno mali dio mase vozila se oslanja na drugu stražnju osovinu vozila.
Postavljeno je više pitanja kako postupiti pri ispitivanju radnih kočnica na valjcima "lakih vozila" s hidrauličnim kočnim sustavom, kad su sile pri ispitivanju radne kočnice prve osovine zadovoljavajuće velike, ali pri ispitivanju sila kočenja radne kočnice druge osovine sile su neuobičajeno "male" (po približno 500 N na svakom kotaču) ili ih uopće nema. Istodobno, mjerenjem usporenja pomoću decelerometra moguće je utvrditi da takva vozila (čak i kad se na valjcima utvrdi da na drugoj osovini nema sila kočenja) zadovoljavaju norme usporenja propisane Pravilnikom o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama. Uobičajeno je riječ o novim vozilima pa kod nadzornika uvijek postoji sumnja u ispravnost vlastite odluke je li takvo vozilo tehnički neispravno ili je riječ o nekom novom kočnom sustavu koji je nadzornicima nepoznat (uglavnom se misli da je riječ o inercijskom tipu kočnice koji na zadnje kotače djeluje nakon što se postigne određeno usporenje pomoću prve osovine).
Provedeno je ispitivanje takvog "lakog" vozila na dva tipa valjaka (s polimernim granulatom na valjcima i na valjcima s točkasto navarenom površinom) i na ispitnoj stazi mjereći izravno usporenje vozila. Pokazalo se da su rezultati mjerenja približno isti na sva tri načina...
Zaključak:
Kod takvih vozila veći dio mase oslanja na prvu osovinu (približno 61%) a manji dio na stražnju osovinu (približno 39 %) pa je i za očekivati da se na stražnjoj osovini izmjere proporcionalno manje sile kočenja. Tim više što se vozila konstruiraju za dinamičke uvjete kočenja (realno kočenje na cesti) kad se veći dio mase vozila uslijed inercije oslanja na prvu osovinu a rasterećuje se druga osovina.
Da bi se izbjegla blokada stražnje osovine (blokada stražnje osovine pri realnom kočenju znači povećanu opasnost od gubitka upravljivosti vozila - zanašanje) kočnice stražnje osovine dodatno se prigušuju i reguliraju automatskim regulatorom sile kočenja (ARSK ventilom hidrauličkog tipa) koji, ovisno o opterećenju stražnje osovine, dopušta različite sile kočenja na kotačima. Većim opterećenjem stražnje osovine omogućuju se veći kočni tlakovi na kotačima druge osovine a time i veće kočne sile.
Po Pravilniku o tehničkim uvjetima vozila, koeficijent kočenja radne kočnice mora iznositi više ili jednako 50% bez obzira na razliku sile između prednjih i stražnjih osovina. Na istoj osovini (ljevo-desno) razlika nesmije biti veča od 25 % .
Dakle, na tehničkom pregledu vozila s naizgled "malim" silama kočenja radne kočnice na drugoj osovini potrebno je izračunati ukupni koeficijent kočenja i tek na osnovi njega zaključiti jesu li kočnice ispravne ili ne. Ako se proračunom utvrdi manji koeficijent od propisanog
(50%), vozilu treba odbiti tehnički pregled i uputiti ga u ovlašteni servis na popravak kočnica. 
