Autor Tema: Fiat Dino (Posjeta: 6759 vremena)

LP3871 · « u: 14-02-2007, 22:32:55 »

Dino Spider 2400 1969-1972

Član obitelji Dino koja se uspiješno koristila Ferrarijevim motorima 6 cilindara
2,418 litara zapremine i mjenjačima od 5 brzina. Jedan od najuvjerljivijih Fiata ikada proizvedenih. Gume 205/70 VR14 prenosile su snagu od čak 180 KS na podlogu ovog spidera ili kako se danas voli reči roadstera koji je prevozio dvije osobe. Spuštanjem platnenog krova automobil još više upada u oko pa bi se i danas ljudi okretali za njime.dužinom od 4134mm bio je najmanji pripadnik Dino obitelji koji svoju ipak veliku dužinu zahvaljuje velikom i moćnom motoru.
širina 1710 mm
visina 1475 mm
težina 1480 kg

maximalna brzina veća od 210 km/h

više o tom modelu na stranici
Fiat Dino 2400 Spider 1969 -1973 - page 4 of 5

Slike svih ostalih Fiat-a možete nać u arhivi Fiat Auto Press-a ovdje

Marin krk · « **Odgovori #1 u:** 11-03-2007, 08:11:00 »

e da je jedan za po ljeti

brijac · « **Odgovori #2 u:** 03-04-2010, 12:02:13 »

po meni,jedan od najljepsih auta ikad:dino spider...

nije ni coupe los,ali...

petra · « **Odgovori #3 u:** 03-04-2010, 16:02:32 »

Coupe!

snoopy · « **Odgovori #4 u:** 03-04-2010, 19:26:44 »

Predivan je auto

brijac · « **Odgovori #5 u:** 06-06-2010, 11:28:20 »

jel ima koji u hr?

a.m.alfa · « **Odgovori #6 u:** 09-12-2011, 21:12:07 »

FIAT DINO: PRIČA O KRALJEVIĆU I PROSJAKU NA TALIJANSKI NAČIN

Ferrari zamaskiran pod Fiatovom značkom jedni smatraju čistokrvnim superautomobilom, a drugi ga preziru kao običnog lažnjaka

Nikad prežaljenom sinu Enza Ferrarija, Dinu, pripisuje se (vjerojatno pogrešno) koncept V6 motora koji je Mikeu Hawthornu donio naslov prvaka u Formuli 1 godine 1958, dvije godine nakon Dinove smrti. U svakom slučaju, nekoliko Ferrarijevih trkaćih automobila pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća s motorima koji su imali manje od 'propisanih' 12 cilindara nosilo je naziv Dino. Sredinom šezdesetih Ferrari je odlučio pristupiti natjecanju u formuli 2, a V6 Dino činio se idealnim strojem za to. S izuzetkom sitnice da je za homologaciju trebalo proizvesti 500 automobila s tim motorom, gotovo jednako tadašnjoj cjelokupnoj godišnjoj produkciji Ferrarija. Nakon neuspjeha pregovora o preuzimanju s Fordom u Maranellu nisu postojali ni kapaciteti ni financije za samostalan ulazak u takvo proširenje produkcije. Partner za proizvodnju željene količine automobila stoga je pronađen u najvećoj talijanskoj tvrtki, torinskom Fiatu, a suradnja pritom uspostavljena rezultirat će i preuzimanjem Ferrarija od strane Fiata godine 1969. Još prije toga rezultirat će čak dvima automobilima: Fiatom Dino Coupe i Spider.
Spider je prvi predstavljen, godine 1966, i na njemu se mogu uočiti neka stilistička rješenja s Pininfarininih prototipova koji će postepeno evoluirati i u mnogo poznatiji, Ferrarijev Dino 206 GT, čiji će ugled i slava umnogome pomračiti sjaj Fiatovih rođaka, ne toliko Spidera, koji je i danas na priličnoj cijeni kao najjeftiniji pravi kabriolet s Ferrarijevim motorom, koliko Bertoneovog Coupea. Ovaj se atraktivni auto danas može dobiti za nekoliko tisuća eura, a image mu je praktički nikakav. Kada na to nadovežemo troškove održavanja i restauracije, koji su posve jednaki onima za 'prave' Ferrarije, jasno je da su ovi automobili rijetki na cesti, iako ih je izvorno proizvedeno čak oko šest tisuća, uz još cca 1500 Spidera. Nekoliko je primjeraka bilo i u Hrvatskoj, najmanje jedan Coupe i danas drijema u podsljemenskoj zoni, čekajući restauraciju, a isti je status i primorskog Spidera. Tužno je da ovi lijepi i povijesno značajni automobili danas trunu, ali to je sudbina svih modela čiji je trošak restauracije veći od tržišne vrijednosti sređenog auta. Spider već polako probija tu granicu isplativosti, no Coupe ostaje igračka samo za zaljubljenike i entuzijaste.

Mnogi vlasnici Fiat Dina nisu odoljeli napadu snobizma, pa tako na velikom broju primjeraka danas možemo naći Ferrarijevo znakovlje

Oba automobila u svoje su vrijeme smatrani zamalo pa vrhuncem onoga što luksuzno sportsko vozilo na četiri kotača može ponuditi, tek korak ispod nedostižnih maloserijskih snova mnogo egzotičnijih proizvođača. Razvoj Fiat Dina išao je ukorak s razvojem brata koji nije nosio nikakvu značku – Ferrari je zapravo bio toliko nesiguran u to kako će publika prihvatiti šesterocilindrični motor smješten iza vozača, da je Dino prezentirao kao zasebnu marku. Tako da je i Fiat prošao kroz dvije serije, dvolitreni motor u kasnijoj je inkarnaciji dobio još 400 ccm, a to je povećalo i snagu s inicijalnih 160 na 180 KS. Zanimljivo je da je Ferrari otpočetka deklarirao 180 KS, iako su motori uzimani s iste proizvodne linije odakle su uzimani i za Fiate, te ugrađivani bez dorađivanja... Dinova najveća prednost postala je i razlogom teškog života nakon prestanka proizvodnje. Jedan je cinični engleski trgovac opisao ovaj auto kao 'Opel Mantu s motorom vrijednim pet somova', a činjenica je da ta dva automobila današnjom cijenom uopće nisu toliko daleko, dok omjer troškova godišnjeg održavanja otprilike nalikuje na nekadašnju razliku u cijeni. Fiat Dino prekrasan je i vrlo ekskluzivan automobil, no sao za one iznimno hrabre, s malo pomaknutim ukusom.

Tekst: DMJ

copy: www.autoportal.hr