Ma koliko god mi sagledavali i jednu i drugu stranu medalje, činjenice su slijedeće :
Kad premlad uđeš u brak još nisi potpuno ni formiran i ono što misliš da voliš i želiš često puta bude pogrešno.
Od pustih, lijepih očekivanja,nažalost, shvatiš da to nije ono što si htio ili da ta osoba nije ona koja te upotpunjuje jer su s vremenom formiranjem i nje i tebe razne mane izašle na vidjelo. I sve teže ih je podnositi.
S druge strane iza 30-te smo svjesni sebe, svoje i tuđe osobosti. U pravilu bolje procjenjujemo ljude i imamo puno čvršće stavove i više, manje potpuno isfiltriranu osobnost. Jednostavno rečeno znamo što nam paše kod neke osobe.
Mada, zvuči pozitivno, ne mora tako bit. Sve više biramo, ljudima puno lakše nalazimo mane. Puno lakše nas je iznervirat i strašno gledamo sitnice koje kao mlađi nismo ni primjećivali. Moglo bi se reć da postajemo sebičniji i sve teže dopuštamo da nam netko novi ulazi u svijet u kojem smo se taman nekako snašli i posložili.
Svaka medalja ima dvije strane pa tako i u ovoj tematici.
Nekad je bilo tako lako voljeti, a s vremenom srce ne vodi glavnu riječ već razum, a on uništi i ono malo lijepoga što je ostalo.
Nije lako biti s osobom koja te ne usrećuje sa svakim danom iznova, a nije lako ni biti sam.
Nitko do sad nije definirao ljubav iako su svi mislioci svijeta pokušali.
Jedno je sigurno. U ljubavi nema pravila...
Anketa