WRC - ADAC Rallye Deutschland 2016.

[ALFA145QV]

Pa evo kao što naslov kaže vrijeme je za opis nove avanture u mom skromnom životu.

Malo je kasno i žena gnjavi da idem u krpe, pa krećemo sutra.

[danko0013]

Poslano sa mog SM-N910C koristeći Tapatalk

[Božen]

  

[Mi$ki]

  i čekam.

[djjd]

Još malo pa će i sutra proći 

[ALFA145QV]

Hm hm hm hm, neznam kako započet  .
Ajde da probam. Nakon dve godine Španjolskog rally-a 2013. i 2014.-te uslijedila je godina pauze (za mene).
Naravno da je dio ekipe bio i lani u Španji (mene žena nije pustila  ) i prepuni doživljaja nakon par mjeseci nekako su se usaglasili da bi trebalo ove godine za Nemčiju.

  Dejo, koji obično potegne organizacijski dio, negdje krajem lipnja tutnuo mi je bubu u uho slijedećim riječima:
"Greš z nama u Njemačku na ADAC rally?". Ufffffffffff, dže me nađe. Pa naravno da bih, ali malo me kolju financije,
klinjo kreće na fax, žene će me ubit, skupa je karta, žena će me ubit ...............  .
Prolaze dani, lagano me hvata WRC ludilo i onda hladan tuš ....  .
Rally se odvija u periodu od 18. - 21.08., a žena ima godišnji od 15. - 21.08.
Ništa od tog sporta  , treba žicat šefa godišnji i odvest negdje familiju. A šta je tu je, javim ja Dejetu da
ne idem, obitelj je ipak prioritet a i gužva je na poslu, pitanje je da li ću moć na GO.

[ALFA145QV]

Prva je sedmica srpnja, GO je riješen i više manje zna se kamo ćemo utopit sedmicu odmora.
Ali vrag na lijevom ramenu neda mi mira i blenem jednu večer ženi:
"Ovi moji divljaci bi u Njemačku na ADAC rally i pitaju me da li bi išao sa njima."
Ne sjećam se baš detalja ali nekako sam dobio ženin blagoslov uz napomenu da će me to "koštat".
Ja u euforiji  , imam najbolju ženu na svijetu  .

Taman drugi dan nekakva fešta u obližnjem selu, sa pijankom kao prioritetom, krenem ja sa sinom i njegovim društvom
već lagano nacvrckan. Kad evo tamo ekipe u visokom stadiju bliskog druženja sa čašicom.
Di ste, šta ste, kako ste i odjednom tutnem 100€ Dejetu u džep i kažem:
"Evo idem i ja sa Vama, da ne misliš da se zajebavam."
Ostatak večeri i zore se nekako zamaglio i eto već slijedećeg dana na vratima. Zvoni telefonče, pogledam ko zove, Dejo ???
Pitam šta je, kad on meni:
"Ma si ti bio jučer u Novakima na fešti i pio sa nama?"
"Jesam!"
"Ma si mi možda ti dao 100€?"
"Jesam!"
"Aaaaaaaaaaaaaaaa, sad mi je jasno. Nikako skužit od kud mi ta lova u džepu."
"E ježi ga, imam svjedoke da sam ti dao tu lovu."
"Dobro dobro, sve OK. Samo provjeravam, znači idemo na ADAC"
"Daaaaa da  ."

Eto. Nema više uzmaka, treba se spremit za još jedan rally.
A kako je bilo ... Jeeeeeebbbbbeeeeeennnnnnnnoooooooooooo !!!!!!!!!!!!!!

Stay tuned ... nastavak slijedi 

[ALFA145QV]

Znači kapara je plaćena i kad trošiš pare vrijeme leti.
Srpanj je nesta u sekundi.
Već se naziru detalji, makar nije bilo (bar sa moje strane) nekog detaljnog planiranja.
Uglavnom skupilo se 15 ljudi i ide se sa 2 kombija. Svi koji idu dali su kaparu, a ostatak planiranih sredstava
skupit će se za koji dan.
Procjena troška po glavi stanovnika je 200€ + 200,00 kn. U toj cifri je ulaznica od 70€, najam kombija, apartman,
nafta, hrana, pijača, sve cestarine i tunelarine.

Dani prolaze i kolovoz je tu.

[ALFA145QV]

Zove me žena da ne zaboravim ić po sina   .

Normalno da san rekao da nisam zaboravio ... 





Palim po malog.

[ALFA145QV]

Di smo stali 

Aha u kolovozu smo.
Došla je ta dugoočekivana sedmica, početak godišnjeg  .

Od Nedjelje do Srijede bio sam na raspolaganju familiji ... posebno u utorak ... sjećate se ove rečenice sa početka teme:

"Ne sjećam se baš detalja ali nekako sam dobio ženin blagoslov uz napomenu da će me to "koštat"."

Eeeeeeeeeeee pa koštalo me.
 Utorak 16.08.,cca 9:17 h palimo auto i pravac Kopar. Žena, dvoje djece (dva od tri) i
ja, nositelj kreditnih kartica gazdajezda glavom i bradom. Da ne dužim poslije Kopra skočilo se do Trsta i nekako
sam uspio krenut od tamo oko 19:48 h.
Ko što sam rekao koštalo me, itekako me koštalo  .
Strah me pogledat trenutno stanje Amexa, a i kešovine je ponestalo.

Ta je noć, utorak na srijedu, protekla poprilično uznemirujuće, budio sam se sav u znoju sa aritmijom. Sanjao sam da mi je Amex stigao na naplatu .
 Malo si ga seruckamo   .
Ali činjenica je da mi baš nije bilo do spavanja, samo su mi se € vrtili pred očima 

[crazycroat]

Uh blago ti se. San snova,
 sretno 

[ALFA145QV]

17.08.2016.
Srijeda.
Jutro je.
Dan - dva  ranije Dejo i ja dogovorili smo se da krećemo u šoping oko 10:00h. (Inače tradicijonalno smo nas dvojica u kupnji ... šta ćeš ... šopingholičari  )
Prva stanica Lidl.
Dejo vadi popis potrepština star 2 godine, koji se temelji na mom davnom popisu kad smo ja i kum prvi put krenuli
na Njemački ADAC rally 2005.-te godine.
A kako je počela moja opsesija WRC-om vidi se u uvodu ove teme:
http://alfisti.hr/forum/index.php?topic=69650.0



Pa ne jedvite jade evo kako takav popis izgleda (inače aktualni je modificiran najobičnijom kemijskom olovkom):



Costa Daurada – Rally RACC 2014.  IIIIIhhhhhhhaaaaaaaaa !
POMIDORI – 2 KG
KRASTAVCI – 1KG
PAPRIKA – 4 kusa
COCA COLA – 3 paki dupli (PLODINE)
BIRA – 1 škatulu (LIDL)
VREĆE ZA SMEĆE – 2 pak (VELE i male)
CEDEVITA – 1 (PLODINE)
PLASTIČNI MIŽOLI – 100 mižoli (PLODINE)
PLASTIČNI PIJATI – 50 kom (PLODINE)
SIR RIBANAC – 4 veli paketi (LIDL)
AJVAR – 1
KEČAP – 1 (PLODINE – Zvijezda)
KUHANA PLEĆKA – 1 kom (negdje ??)
KRUH – 10 štrucah (LIDL)
PAŠTETA – 10 kom GAVRILOVIĆ jetrena (PLODINE)
MESNI NAREZAK – 10 kom GAVRILOVIĆ (PLODINE)
SALATA MAJONEZA - ???
KOBASICE ZA PEĆ – KRANJSKE - 5 paketa
RUČNICI PAPIRNATI – 2 role (LIDL)
VLAŽNE MARAMICE – 1 paket (PLODINE)
KROASANI – 3 paketa
ŠTIKADENTI – 1 pak
ŽVAKAĆE – 1 XL paket
SALAME – PIK zimska 3 kom (LIDL ili PLODINE)
RADENSKA – 6 boca
SIR ZA JEST EMENTALER – 2 paka (LIDL)
PAŠTA – 3 kg
SOL
ULJE
OCAT
SALSA – 6 paketi

PRIVATNE STARČICE
Šator
Stolice – 2 kom
Škudelice kamperske – 2
Pribor za jest – 2
Vojnička čuturica
Vojnički pas
Nož za priklat nekega   uahahahaha
Vreće za spat – sve
Kuhalo (plin)
Padela za kuhat paštuu
Punjač za mobitel (za u struju i za u kombi)
Lampadine – sve (5 kom)
Kamperska posuda za salatu
Sikirica
Ašovčić
Kanistar z vodon – 10 litri
Stol
Atlas (mapa – karte)
Pribor za higjenu (četkica-pasta-deodorant-brijat)
Aparat za slikat
Frižider ili oba 2
Ona sranja ča se stave u frižider da drži led
Kombinirke, batić, kakov kacavide ravni i križni
Špaga
Krema za sunčanje
CD sa štabelon muzikon – 2
Inverter (LEO si čujaaaaaa)
Produžni kabel od 20 metri (ki ga ima? Dejo)
Moj produžni kabel
EURO konektor za kamp (ZOKI ĆO!!! – pitat)

[ALFA145QV]

Tek smo ušli u Lidl i evo ti problema odmah na početku. Popis je rađen za expediciju koja je 2014.-te krenula na Španjolski rally a na tom putu je bilo 9 osoba, ne baš najnormalnijih, ali ipak 9 osoba.
A sada treba kupit namirnice za 15 ljudi  .
Dogovor je pao u par sekundi, kupujemo sve duplo, uz blage korekcije.

Jebenti, sad sam se sjetio  . Da smo barem bilježili nove količine na spisak, jer tko zna što nam nosi slijedeća godina  .

Šta je tu je, čovijek uči dok je živ.
Lidl je riješen, krećemo put Plodina. Znači popis je pretežna kopija gore navedenog, tako da je trebalo još kupit i meso.
To je Dejetov posao, lik je po zanimanju mesar tako da se kuži u materiju  .
Dok on kupuje meso ja kupujem sir i salamu. Naručim dve zimske da mi narežu na mašinu. Iso Miki ... pa to je 2
dana jahanja dok to narežu, pa onda još i kilogram sira. Nekolicina ljudi koja je čekala iza mene u redu sigurno mi
se molila za zdravlje  .

Šoping završen, krenuli smo svako svojoj kući.
Dan-dva prije dogovoren je sastanak za večeras u 20:30h. Mjesto zločina je selo Belci, koje se nalazi na par minuta od Pazina. Naš domaćin je Beki. Ekipa se lagano okuplja i dogovaraju se detalji sutrašnjeg polaska.
Skuplja se ostatak para i dogovaramo se da uzmemo i putno osiguranje.
 Nažalost ja odlazim već nakon pola sata, a taman se počelo lagano cugat a detalji o meniju i dalji tijek događaja već
se lagano naziru.

 Jebiga obaveze zovu a moja večerašnja obaveza je moj prvorođenac i prvi koncert njegovog benda Šćofrnac u legendarnom Pazinskom baru "Bunker." E to je trebalo doživit  , bar je prepun a moj sinko i "Šćofrnac" žare i pale.
Naravno bio je to još jedan povratak kući u ranim jutarnjim satima a čeka me put od tisuću kilometara u jednom pravcu.

[ALFA145QV]

18.08.2016. - Četvrtak

To ce biti taj dan
to ce biti taj dan
objesi, Zimmer frei
lezi pod palmu i uzivaj

 

Je je, to je taj dan. Malo me prca mamurluk, ali treba ustat jer ima tu još privatnih stvari za obavit.
A treba se i spakirat.











Stay tuned ... nastavak slijedi 

[ALFA145QV]

Znači četvrtak je,dan polaska.
Spavalo se malo duže 
 i onda je na redu opet ono:
"Ne sjećam se baš detalja ali nekako sam dobio ženin blagoslov uz napomenu da će me to "koštat"."

Da da ... na red je došla bijela tehnika 
Ženi treba novi štednjak (stari je umro baš tog jutra ... ubila ga žena s leđa  ).
I tako mic po mic ode još par tisućaka, pa je trebalo "mrtvi" štednjak odnijet 3 kat niže, a "novorođenče" uz sinovu
pomoć 3 kata uzbrdo (nema lifta  ).
Jga treba onda i nova cijev za dovod plina ... pa kad se namontirala skužim da nema ni kabla za struju  .
A šta ćeš, to mi dođe kao kondicioni trening 3 kata dole pa 3 kata gore ... pa 3 kata dole i 3 kata gore ... pa ...

Jutro je proletilo, vrijeme je da se spreme bagalji. Probao sam reducirat robu na minimum minimuma i skoro uspio.
Ali Njemačka je to, zna vrijeme iznenadit pa usprkos ljetu treba uzet dobru zalihu zimske robe, duge hlače, debele majce, vjetrovka, visoke cipele (nepromočive) itd itd.
Nekako sam se spakirao i već je vrijeme da se krene po Kombi. Krećemo put Rovinja Šeki i ja.
Čime i po što?
Pa sa Seicentom, a uzet ćemo Mercedes Viano (ili Vito  ). Dižemo se na "Y" i uz malo življu vožnju začas smo u Rovinju.
Dočekala nas je bijela Mečka, friškooprana. Malo uputa o nekim Mercedesovim specifičnostima i Šeki upada za volan.
Krećemo nazad i malo nas već stišće vrijeme (sve ga je manje). Malo smo stisnuli da ne kasnimo previše.
Šeki skače do Dejeta po namirnice i ostatak ekipe, a ja doma jer nisam nešto dobro spojio na špaheru (jebena struja  ). Malo telefonskog razgovora sa bratom elektroničarem pa malo detaljnije čitanja uputstva  i stroj radi  .
Skačem u kadu na tuširanjac, izljubim obitelj i adios amigos.

Prvorođenac me odvezao do sela Belci gdje se skupljaju obje posade. Taman na vrijeme. Zadnje provjere i slikanje pred polazak (slika malo kasnije kad je dobijem  ).
Brzinsko preraspoređivanje pred sam polazak i krećemo na put od nešto preko 1000 km

U benti, bio bi red i da predstavim ekipu:
Danijel (Šeki)
Vedran (Dejo - Deač)
Albert (Pančo)
Gortan (Gogi)
Boris (Boro - Bobo)
Karlo (Karlito - Pampurio - Vreća)
Luka (Ujo)
Denis (Beki)
Hek (Hek)
Denis (Jure)
Danijel (Dado)
Dean (Cibura)
Nenad (Škot)
Dejvis (Deho)
i moja malenkost Alfi (Tata)

[ALFA145QV]

Di smo stali  .
Aha ... Znači svi smo u kombijima i krenulo se  .
Šeki za volanom a Dejo suvozač.
Drugi red s lijeva nadesno gledano sa zadnjeg sica  : Ujo, Karlito, Gogi
Treći, tj. zadnji red, red od posebno značaja. Red u kojem su glavne face. Red u kojem su svi nešto naj.
Red u ... dakle s lijeva na desno: Ja, Boro i Pančo.

Nismo prešli ni 100 metri kad Pančo zaurliče: BUKALETAAAAAAA !!!!!!!!!!!!!!!!!
WTF ?!?
Koji mu je ku...
Bukalte je ostala na škalini spred kuće !!!

Šeki koči ... išće rikverc ... naša je rikverc ... gasssssssss ... i evo nas na polazištu ... opet  .
Otvaraju se bočna vrata, neko iskače i spremni smo za polazak ... opet 

Krećemo (ovaj put za pravo).
Kuda?
Za Pazin pa preko Lupoglava za Buzet ili na Motovun pa preko Livada za Buzet.
Dejo kaže da je dogovor preko Motovuna  .
Neko viče: Šeki gas !
Već zaostajemo jer smo se vraćali rikverc po Bukaletu.

E Bukaleta. Možda neznaju svi što je bukaleta.
Ovo na slici ispod:



još slika:

[ALFA145QV]

Dakle šibamo put Motovuna.
Već je lagano počela zajebancija, popile su se prve kapljice.

Pančo i Boro deru po gemištu a ja pijuckam pivicu. Red ispred ima bambus i mix viskikola.
Spuštamo se ispod Motovuna i dolazi poruka: "Di ste?", iz kombija ispred nas.
Neko kuca poziciju, a onda dolazi odgovor u stilu: "OK, brzo ćemo vas uhvatit."
 
Brzo je došlo i pojašnjenje, prvi kombi je skrenu prema Pazinu, ali su ubrzo skužili zajeb i vratili se natrag  .

Palimo prema Buzetu i granici, skupljaju se osobne.
Na granici sve ok uz pitanje kamo ćemo?
Na rally  , ovi u kombiju iza nas isto tako.

Prolazimo i sad je već puno ležernija atmosfera. Ove face iz zadnjeg reda do mene već su si iskapile po bocu gemišta,
a ja san se uhvati bambusa. Puštaju se strogo samo domaća muzika i pjeva se kako tko zna  .
Ja san si spil litru i pol bambusa do Trsta i krenuo na drugu pivu, a ove face ... ne pitajte.
Lagano su se već počele hvatat benzinske jer sila boga ne moli  .

Idemo dalje ... ja sam već na limitu sa dozom bambusa, 2 bire, malo wiskača i gemišta ... glava pada i lagano klimuckam uz neopisivu buku i pjevanje u kombiju.

Vrijeme je za slijedeću postaju ... piš pauza ... a onda ugledamo ovo:

[ALFA145QV]

[/URL]

[/URL]

[/URL]


 
Vlaga u zraku poprilična, ali ovim likovima to ne smeta, čak ni činjenica da neko bez da ih vidi može probat parkirat na
"slobodno mjesto".

Vozili smo preko Italije, zaobišli smo Sloveniju zbog većeg troška (vinjeta za kombi i Karavanke).
Preko Udina je nekih 40-ak kilometara duže, ali je vremenski skoro isto.

Druga ekipa je vozila iza nas do Austrije, da bi iznenada spalili kraj nas kao da nas nema.
Epilog pogodite ...




... krivo su skrenuli  .


Skužili su jako brzo i izašli na prvom izlazu i gas za nama.
Izašli smo na nekoj benzinskoj i malo ih pričekali ... usput se išlo piškit, nešto pojest i naravno popit.

[ALFA145QV]

Ja sam jedan dobar dio puta prespavao u nekakvom polusnu. Budio sam se na skoro svim piš pauzama (a bilo ih je i previše). Pretpostavljam da je Dejo preuzeo vozačku poziciju negdje u Austriji, ali Šeki je bio puno nježniji vozač.
Deač nas je povremeno tretirao kao vreće krumpira  .

Nisam samo ja klimuckao, bilo nas je još:

[/URL]

To je Boro, a ako njega pitate ja sam spavao od Trsta do Nemčije  a kaže i da slabo pjevam 

[ALFA145QV]

Evo konačno da uhvatim vremena za nastavak  .

Prelazak u Njemačku mi je nekako mutan, lagano dremuckanje sa povremeniim buđenjima kada se stalo za piš
pauzu. Putovanje se nekako odužilo baš zbog tih prečestih stajanja. Prethodni, već pomalo zaboravljeni, odlasci na ADAC Rally trajali su cca 10 - 11 sati putovanja, a ovo se odužilo na skoro 13 sati.

Konačno se malo prije 9 sati zaustavljamo na benzinskoj koja se nalazi na A1 između Nonnweiler-a i Schweich-a.
Na toj pumpi je prodaja karata za rally. Stajemo i većina nas izlazi poput zombija. Jutarnja svježina nas razbuđuje,
lagani dogovor šta i kako, neko zbraja 15 ljudi x 70€ = 1050€ (za rally PASS).
Dan prije polaska (sastanak) vukla se cifra od 70€ po glavi za Rally PASS. Ja sam govorio da je 80€ ali nisu me baš doživljavali sa tom mojom opaskom.
Uglavnom ja i blagajnik prilazimo improviziranom štandu za prodaju karata (običan sklopivi stol i tenda iznad njega  ) i počnemo sa spikom ... bla bla bla ... koliko je karta ... bla bla bla ... može popust ... nemože ... bla bla bla ...
Uglavnom brkati Njemac kaže 80€ karta + nekakav magazin = 85€. Onda ja njemu na mojem "odličnom" njemačkom kažem da trebamo 15 karata i neka nam da popust. On je valjda mene razumio da mislim daje karta 15€, pa mi ponavlja da je karta 80€. OK kažem da razumim, ali da bi 15 karata i pošto je to cifra pitam opet popust.
Povuci potegni, on po svome a ja uporan. Konačno je njegov kolega skužio da pitam 15 karata. Uuuuuuuuuuuu, počeli su nešto raspravljat između sebe (bilo ih je ukupno troje, svi u cvijetu mladosti  ).
Skužim ja da sad oni pokušavaju izračunat koja je to cifra za platit (kalkulator normalno nemaju). Ahahahahahah, uspjeli su izračunat i kažu oni 1200€.
Ja opet ciganim popust ... nemože il pi il šetaj  ... dobro, blagajnik vadi 1050€, a ja njemu: "Milju i dvjesta sine!"
Lagano se i dio ekipe približio i sad rasprava kako 1200, pa šta nije 70 po glavi ... ja: "Pa reka san Vam prije 2 dana da je 80!"
Niš ... odbrojala se razlika, plaćamo, ovi prebrojavaju, broje vezice i PASS-ove ... usput obostrana zajebancija.

PASS riješen, treba krenut da stignemo na prvi planirani brzinac WP/SS1 Mittelmosel 1 koji starta u 10:06 h.
Nasreću nema još puno do njega. Uz kartu dobijete besplatnu, dosta detaljnu, mapu područja održavanja rally-a.
Bacam pogled na mapu i krećemo na prvo mjesto "zločina". Lagano se diže raspoloženje, svi su budni, opet se cuga  .

[ALFA145QV]

WP/SS1 Mittelmosel 1

Stigli smo konačno na prvi brzinac. Parkirali smo se u selo Minheim (platili parkiranje 1€ - to je za Njemački rally standarno), uzeli najosnovnije (stolice i cugu) i krenuli na obližnje brdo. Raspoloženje lagano raste, dionica je na par minuta od sela.

Eto nas na stazi. Pogled lijevo ... pogled desno ... di ćemo  .
Izvidnica je krenula desno a većina ekipe pedesetak metara na lijevo pa u vinograd di se već nalazi veća grupa gledaoca. Inače ovaj brzinac je tipičan
 za Njemački reli jer se održava u brdima pod nepreglednim vinogradima, a trsi (čokoti) se nalaze na popriličnoj strmini.

Ovi sa stolicama se ljute zašto nismo sa sobom ponijeli neku sapunelu (motika), jer treba ukopat zadnje noge od
stolica, a ostali bez stolica prcaju ove sa stolicama glupim idejama što napravit za stabilnost sjedenja  .

Vraća se izvidnica i izvješćuje da je na desnoj strani interesantan "hard" u desno, ali da su najbolje pozicije zauzete.
A i suci ne puštaju na atraktivna gledališta.

Inače treba napomenuti da je ADAC Rally vjerojatno najsigurniji rally za publiku. Strogo su određene zone koje su
sigurne za gledaoce, makar je teško kontrolirat tu masu ljudi koja dolazi na ADAC. Obično imajo oko 5500 ljudi u
organizaciji, uz brojne policijske kontrole.

Uglavnom izvidnica nam se pridružila na pozicijama koje smo strateški zauzeli. Nekako smo se grupirali na dva mjesta
udaljena jedno od drugog ugrubo 10-15 metara. Vino je počelo brzo nestajat iz 5-6 litrenih plastika. Gemištalo se iz bukalete i 1,5 litarskih pvc boca.
Konačno su počeli prolazit vozila predvozača. Društvance je poprilično glasno i veselo i neprestance se dovikujemo između dva "klana".
Naš vozač, koji je odvezao respektabilan dio puta, počeo se prečesto hvatat bukalete. Nije mu to baš bilo najpametnije s obzirom da je bio natašte. Ali on je svoj dio odradio i udri po fudri.

Prevozači su odradili svoje i red je došao na prave rallyaše  .

[ALFA145QV]

Cesta (rally dionica) poprilično šara lijevo desno, tako da se već poprilično dobro čuje nadolazeće vozilo.
Sa naše pozicije vidi se sa lijeve strane spuštanje prema "hardu", izlazak iz harda i spuštanje u zavoj ispred nas.

Evo ovako:

http://www.youtube.com/watch?v=Ws2svpP120o

http://www.youtube.com/watch?v=4qOTTlKCowo

[ALFA145QV]

http://www.youtube.com/watch?v=MpUmySACcf4

http://www.youtube.com/watch?v=6t6lUgoneAY

[ALFA145QV]

http://www.youtube.com/watch?v=ra83zYTGxj0

http://www.youtube.com/watch?v=Meo4bkcFgqQ


Dakle prvi brzinac je startao, a naš Dejo startao je još opakije. Već se na njemu vidi popriličan utjecaj bukalete.
Društvo ga pokušava verbalno usporit ali Deač se neda tako lako odgovorit od pijače.
Odjednom nam se približava gospodin u već poznijim godinama i pita bukaletu. Neko mu je dodaje, ali on je samo omiriše i prokomentira nešto na francuskom. Vraća se par koraka u desno, vjerojatno ženi i prijateljima. Nešto komentiraju i smiju se. Naši momci ga zovu natrag i gestikuliraju da nagne malo ali on rukama pokazuje da vozi i zahvaljuje.
Dejo nakon nekog vremena uspije dozvat Francuzovu ženu koja je drage volje potegnula iz bukalete, na opće oduševljenje cjele naše škvadre. Odma se zaorila pjesma, klicanje i nazdravljanje  .

[ALFA145QV]

Dejo je sve nestabilniji a francuskinja je još jednom potegnula iz bukalete  .
A eto i njenog muža koji dolazi do kante od 6 litara u kojoj je ostalo možda još 2-3 deca vina.
Pita da li može odčepit, ali interesirao ga je samo miris. Pomirisao je kimnuo glavom i vratio se gledanju utrke.

Neko je doviknuo: "Još malo pa smo bez vina!"
Uslijedio je Ciburin brzi odgovor: "Ako tu di smo sada nema za kupit vina onda neka sve ide u kur..!" 

Evo još par snimaka sa prvog brzinca:

http://www.youtube.com/watch?v=rM0yuLSIonw

http://www.youtube.com/watch?v=EBxGs4BCyVQ

[ALFA145QV]

http://www.youtube.com/watch?v=FYchCvvdA7k

Vremena do slijedećeg brzinca koji namjeravamo pogledati imamo na pretek, tako da smo odgledali veći dio vozila koja su uspjela startati.
Nestalo je i vina koje se ponijelo na brzinac, a glad je sve veća. Brzo smo se složili da je vrijeme od marende.
Spuštamo se lagano do mjesta di smo parkirali kombije. Komentira se prolaske relijaša a komentira se i
Dejetovo stanje  .

Lagano smo se skupili i izvadili klopu iz kombija, pečeno meso, kiseliš, kruh, ajvar i pijača.
Smjestili smo se na ograđenu parcelu na kojoj nam je traktorska prikolica poslužila kao stol.
Dejo je navalio kao da nije jeo 5 dana.



Svi smo ustvari navalili kao gladan čopor vukova.
Kao što ćete ubrzo vidjeti, nije nam svima bilo lako 

http://www.youtube.com/watch?v=PvQ0uhK9BFk&feature=youtu.be

Dejo se naslonio na oveću hrpu drva i disao na škrge  . Pančo mu nije dao mira i ovjekovječio njegov već
legendaran hod oko hrpe. Ja sam isprve mislio, kada su nestali iz vidokruga, da čovjek ide lagano istovarit
iz sebe to što ga tišti  , tako da kad se pojavio sa druge strane ...  ... onda smijeh  .

A bilo mi je žao čovjeka. Jadan najprije je lažao u jednom kombiju, pa se nakon nekog vremena premjestio na haubu, pa je legnuo u drugi kombi, pa je sjedio glavom naslonjen na kruškot, pa na haubi od drugog kombija ... ... ...
U međuvremenu Pančo je uhvatio harmoniku i malo je proluftao svirkom.

Ja sam odlučio vidit kako je Deač nakon što je izašao iz kombija i naslonio se na ogradu iza njega.
Jadan nije ni skužio da je dio ograde električni pastir, pitam ga: "Ej ča te ne trese ta žica?"
A odgovor je bio:"Paaa ... malo nešto pecka." 

Kažem ja njemu da bi bilo najbolje da se ispovraća, a on se odmah složio sa time da bi to vjerojatno pomoglo.
"Pa tutni prste u grlo!" rečem mu, a on na to odgovori: "Ma bin ja, ali od toga mi se diže stomak!"


           ... WTF ?!?!? ... a onda san puka 

[ALFA145QV]

I tako san ja pusti našeg Dejeta i vrati se marendi koja je bila pri kraju.
Još se malo sviralo i pilo, pa je došlo vrime da se krene prema slijedećem brzincu.
Usput je pala koja slikica.







Spakiralo se bagalje u kombije, Dejo se smjesti na suvozačko sjedalo sa otvorenim prozorom i mogli smo krenut.
Nismo prošli ni 200 metara kada je konačno Dejo krenu sa arijom rigoleto  .
A ča se moglo, ja san iša lagano u drugoj brzini a naš patnik je lagano dela isprekidanu crtu sa gemištom i bambusom                .
Na sreću završio je nakon par sto metara, jer dalje niz cestu dolazi raskrsnica sa policijskom patrolom.
Lagano prilazimo i prolazimo kraj patrole, a jedan od policajaca pokazao je rukom prema kombiju i nasmijao se.
Vrata su imala tonove roze boje rigoleta    .

[Big D]

Ko 17-godišnjaci na maturalcu jbt...

[ALFA145QV]

WP/SS4 Moselland 2

Deač spava a cilj nam je 4 brzinac danas Moselland 2. Nije neka udaljenost od prvog brzinca, a meta nam je bila mjestašce Kesten.
 Kao što sam već napisao, mapa dolaska do brzinaca je poprilično detaljna sa označenim najpopularnijim mjestima za gledanje a mi smo
 izabrali parkingplac 7.
Malo landaranja kroz "Kesten" i putokaz nas navodi na dio livade na brdašcu. Neizbježno plaćanje parkiranja od 1€ i krećemo po travi.
 Parkirali smo, ali nismo bili zadovoljni pozicijom pa je Pančo preparkirao kombi 300-tinjak metara dalje, uz rub nekakvog šumarka.
Lagani dogovor šta i kako, pijača, stolice i pokret. Op ... Deač ne želi sa nama, nego je odlučio da će spavat u kombiju.
OK, ostavljamo mu ključeve i krećemo. Neki ga pokušavaju natjerat da ide sa nama, ali nema šanse.
Siječemo kroz šumarak i taman vidimo 3-4 zadnja vozila koja završavaju 2.-gi brzinac. Vremena imamo na pretek i
odlučujemo istražit gdje bi bila najbolja pozicija za gledanje. Šeki i ja se spuštamo nizbrdo do jednog interesantnog zavoja sa pregledom 50-ak metara spusta po nizbrdici. Pitamo neke Poljake koji su bili u blizini kakva je pozicija i odgovaraju nam da suci ne dopuštaju da se tu stoji (zabijeni su znakovi oko nas: SPECTATOR FORBIDDEN !)

Malo se gledamo i prilazimo sucima koji se odmaraju do starta brzinca. Pitamo ih dalije OK da tu stojimo i dobijemo
očekivani odgovor da nemožemo. Ne želimo riskirat i penjemo se uzbrdo prema našoj grupi.

Dolazimo do grupe i uz kraći dogovor odlučimo krenut na kontra stranu. Hodamo 5-10 minuta i opet se ukazuje interesantna
pozicija. Ja se spuštam kroz strmi vinograd do sudaca koji me ljubazno upućuju dalje. Drugi ćorak, ali sad treba po strmini natrag, a sunce ljepo pali.
Znojnog čela izvješćujem da idemo dalje. Nismo dugo hodali, možda 100-tinjak metara i dolazimo na otvoreniji desni zavoj koji preko jako kratkog ravnog dijela prelazi u lijevi "lakat" i ulazi prema poluzatvorenom desnom zavoju.
To je to  .
Smještamo se u šumarak, postavimo stolice i u dubokoj hladovini uz pijačicu čekamo start brzinca u 15:36h.


Pančo

[ALFA145QV]

Ko 17-godišnjaci na maturalcu jbt...

Paaaaaaaaaaaaaaaa ... hmmmmmm ... tako nekako




  .