Vidim da se počinjete zabavljati na račun biodizela. To je OK. Ali većina vaših informacija je ustvari nepotpuna.
Pa ako koga zanima nudim kratko objašnjenje.
Biodizel je nešto što se zove ester metilnog alkohola i masnih kiselina, a dobiva se postupkom transesterifikacije masti uz reagens i katalizator. U kratko, mast i ulje je tvorevina organskog porijekla, a kemijski gledano spoj trovalentnog alkohola (onoga koji se može kemijski povezati sa 3 druge molekule, u slučaju BD-a sa masnim kiselinama) i masnih kiselina (u osnovi lanac ugljikovodika različite dužine koji ima specifičnu strukturu,pa se tako razlikuju oleinska, stearinska, palmitinska, itd.) Ulje kao takvo se može koristiti kao pogonsko gorivo i koristilo se u prvom dizelskom motoru, kojeg je konstruirao striko Diesel. U njegovom slučaju radilo se o ulju kiki-rikija. Takvo ulje ima ružnu manu da je jako viskozno i kao takvo vrlo nepogodno za imalo hladnije vrijeme. Viskoznost takvih ulja posljedica je trovalentne strukture alkohola glicerola na kojeg su vezane molekule masnih kiselina. Na molekuli je naprosto više lanaca (3) koji zapinju za susjedne molekule ulja (viskoznost je nešto kao unutrašnje trenje).
Da bi se viskoznost smanjila potrebno je molekulu-mastodonta raspiliti na manje komade da što manje zapinju jedne o druge. Primjerice, probajte izvaditi 1 lanac za gume iz vreće sa još 3 druga. Zapet će jedni za druge, zar ne? Ako drugi puta uzmete kliješta pa ih izrežite na manje komade i vadite takve izrezane komadiće ići će lakše.
Kako se to radi sa mastima i uljima (ista stvar u biti)? Jednostavno. U ulje (sirovinu) se dodaje alkohol i lužina, sve se zagrije i miješa. Tada lužina potrga spoj 3-valentnog alkohola glicerola i masnih kiselina, pa u smjesi plivaju molekule glicerola,masnih kiselina ( to je mast u sastavnim dijelovima) i još prethodno dodani alkohol i lužina koja je izjela spojeve. Budući da alkohol (jednovalentni, za razliku od 3-valentnog glicerola koji je izvorni sastojak masti) ima veću tendenciju vezanja za masne kiseline, onda će formirati novi spoj-biodizel. Glicerol koji je izbačen iz originalne molekule masti je slobodan i tone na dno. Navrhu ispliva biodizel. To bi bilo to.
Sad, problemi. Budući je biodizel organskog porijekla, kao što je i meso,povrće i slično,bit će podložan djelovanju mikroorganizama koji se hrane organskim stvarima, tj algama i bakterijama. Dakle, istina je da se može u biodizelu stvoriti flora i fauna. N,kod mene u 4 godine korištenja to nije bio slučaj.
Drugo, neki spominju bijeli mliječni mulj. I to je moguće, ali ne kao pravilo nego kao posljedica greške u postupku kod nestručnog rukovanja ili naprosto neopreza. U postupku proizvodnje biodizela imate 3 komponenete:mast, lužinu i alkohol. Ako je samo to sve super. No ako ikako dođe voda u cijelu stvar, stvaraju se sapuni. Sjetite se da su vaše bake i prabake, kuhale (u vodi) masti (obično goveđi loj) i u to dodale kaustičnu sodu ili pepeo (i jedno i drugo je lužina). Dakle nikakvo čudo dobiti sapun u biodizelu. Postoji i još gora varijanta, da se sva količina ulja pretvori u gel ( u osnovi sapun) u samom rezervoaru. Naravno da tada ode pumpa goriva, i visokotlačna i dobavna,dize odu pa-pa, i havarira se motor.
S druge strane ako postupak i prođe dobro, ali se iz biodizela u potpunosti ne odstrani glicerol, i ostatak alkohola i lužine, opet ima problema. Glicerol kao emulgator će dodiru sa vodom stvarati mlječno bijeli talog u rezervoaru. Voda u rezervoaru može biti posljedica kondenzacije vlage iz zraka,ili naprosto se može otaložiti iz lošeg goriva, primjerice lož ulja (koje se rado koriste u poljoprivrednim vozilima). Lužina kao metalni ostatak će abrazivno djelovati na pumpu a još više na dize.
Da se sve to izbjegne potrebno je dobro (pravilno) napraviti biodizel,a onda ga i dobro očistiti.
Sad, dobar biodizel ima malo manju energetsku vrijednost (oko 12%). BD - 37 MJ/kg a obični dizel oko 42MJ/kg.
Ali zato ima bolji cetanski broj, čak do 70, za razliku od običnog koji može do 50. Što obično znači da je moguće ga koristiti u motorima sa većom kompresijom, posljedično omogućava manju potrošnju zbog ukupno veće iskoristivosti. Nema čađe, tj. krutih negorivih čestica, nema sumpornih spojeva(pa nema korozije), emisija neizgorenih ugljikovodika je oko 60%manja, nema opasnog CO2. Čak ima nešto mizerno kisika u ispuhu. Osim toga produžuje vijek motora zbog bolje podmazivosti u odnosu na klasično gorivo. Moderna goriva naime nemaju sumpora pa su jako suha(sumpor je mazivo). Itd, itd.
I da, izjeda gumene cijevi. Ali to je riješeno već 1996, jer je od te godine uvedena zakonska obaveza za sve proizvođače automobila da ugrađuju BD friendly gumena crijeva. Provjereno.
Nakraju nemojte zaboraviti da svi vi trošite biodizel, jer po zakonu EU u svim dizelskim gorivima imate 5-20% biodizela, kao što u benzinima imate 5-10% etanola.
E, da alfa je u krugovima stranjskih kolega koji proizvode BD visoko cijenjeno vozilo obzirom da guta sve, a čak spominju i čisto jestivo ulje.
Nadam se da sam konstruktivno doprinio temi.
