negdje tamo 1992 možda i 1993, imao sam 5 ili 6 godina, i bio sam opasno nabrijan na sva auta koja su "gravirana" 200+
...skupljao sam Turbo sličice, znao sve marke i modele svakog super i ne tako super auta...bla bla bla...
U ta doba mi je nissan 100nx bio najbolji auto na svijetu jer je bio targa, imao 2 auspuha i trim line trkaće naljepnice

:hehe:
....ali dobro, tako je to sa svima valjda bilo u periodu kad su bili mali.
Najbrži i najbolji auto u kom sam se do tada vozio je bio audi 80cc onaj kockasti, ko zna koji je motor bio u pitanju, a stari je imao smb 128micu

I onda smo baš tada, u doba teške krize, besparice i zamalo gladi, na neki način otišli kod rodbine u Crnu Goru, a tamo je tada živio moj nerodjeni brat Dejan, koji je imao crvenu 33jku 2Gen i alfu sprint.
Kao i svaki dječak, u starijem bratu ili rodjaku vidiš neku zajebanu zaštitničku i izuzetno mudru i pametnu figuru a ustvari je on tada bio jedan običan 20godišnji mangup kojem su starci kupovali šta je poželio, tako da je i te alfe vozio onako, nemilice.
I prvi put kada sam sjeo u sprinta

kad sam vidio sve one lampice, čuda, i sportska sjedišta, i aluminijske felge sa čepovima na kojima su naslikane zmije kako jedu dječaka...i tako...

i onda smo se išli voziti po gradu, ali jedno 120 kroz uske ulice i krivine...... (a možda i nismo jer su u strahu velike oči - ovako

)
To je bio moj prvi susret sa Alfom, i vatreno krštenje

Nakon toga mi se slika u glavi malo promjenila, ćunerski 100nx je postao bezveze, alfu sam tada zavolio i volim je i danas.
Iako sam imao više ispada sa različitim vidovima transportnih sredstava tipa audi, nissan, bmw itd... shvatio sam da me u suštini privlače samo te "sportske limuzine" a fabrike koje to proizvode su uglavnom Alfa,Lancia, BMW, i Honda i onda smo lagano, metodom eliminacije našli najbolje od najboljeg odnosno po mojoj mjeri najbolje, eliminisali BMW i Hondu, i birao sam izmedju lybre sw, ili sedan ili 156 sw ili sedan...
Iako nikada neću preboliti svog bivšeg audi b4 coupe, koji je bio najpouzdaniji auto na svijetu, i uvijek ću pričati kako je to super auto, alfa mi je ipak izuzetno draga, ne samo zbog preformansi nego što sam primjetio da svaki put kad je vidim na parkingu, osmjehnem se onako blago i ne mogu skinuti taj retardirani osmjeh sa lica...
I sada ponosno vozim alfu, nema više straha od saobraćajne nesreće izazvane jako čudnom pojavom da pratim svaku alfu u retrovizoru dok se ne izgubi iz vida.....
