Za razliku od mnogih F1 proizvodaca, skoncetriranih na samo svoje tvornicke vozace, Maserati je uz svoje tvornicke vozace podrzavao i mnogo privatnika koji su se u natjecanje ukljucili bilo kupnjom zamjenjenog modela ili aktualnog. To je dovelo do toga da su kroz sezone mnogi vozaci vozili njihove bolide. Uz to osim sto bi vozaci dolazili i odlazili iz nekih momcadi, odnosno kupovali i prodavali njihove bolide, situaciju pracenja rezultata dodatno otezava cinjenica da su na stazi uvijek bili prisutni i zastarjeli modeli.
Povukao bi usporedbu sa Alfom koja je svoj cjelokupni poslijeratni F1 program odvezla sa samo cca 6 sasija Alfete 158. Tu se ne misli samo na prve sezone F1, nego na brojne utrke od 1946-te do 1950-te kad je odvozeno prvo sluzbeno F1 natjecanje.
Isto tako, uz samo prvenstvo vozile su se i mnoge neprvenstvene utrke, tako da vas ne buni podatak o recimo 25 pobjeda nekog modela kad se zna da je u tom radnom periodu bilo 15 utrka, od koji 2 nisu vozene jer na 500 Milja Indianapolisa F1 vozaci uglavnom nisu sudjelovali.
1946 - 1951Maserati 4CL je predstavljen na pocetku 1939-te sezone kao rival Alfi 158 i raznim ERA modelima u tadasnjoj Voiturette klasi, koja je bila podredena tadasnjoj Grand Prix klasi u kojoj Auto-Union i Mercedes haraju vec godinama. Ijako je utrkivanje prekinutu za vrijeme Drugog svijetskog rata, bolid je bio spreman zauzeti vodece pozicije nakon njega. Kasniji eksperimenti sa dvostupanjskim punjacem i cijevastom sasijom odrazava ovaj model aktualnim i dovode do predstavljanja 4CLT modela 1948-me godine. T slovo u nastavku imena oznacava cijevastu sasiju (Tubolare).
Daljni razvoj modela donosi bolid oznacen sa 4CLT/49 i sa tim modelom nastupaju u prvoj sezoni Formule 1 1950-te.
U tim postratnim godinama, kao i u prvim sezonama Formule 1, 4CL(T) je bio izbor mnogim privatnim vozacima pa zbog toga skoro pa i nema utrke tih godinama na kojima nema Maseratijevih bolida.
Maserati 4CL

RazvojU kasnim '30-tim utrka u naoruzanju, cak i u manjoj voiturette klasi pocinje biti zestoka. Alfa sa svojim 158 modelom, ERA sa svojim type-B i type-C bolidima preuzimaju primat. Maserati je prisiljen proizvesti potpuno novi motor da bi ostao u utrci. Kao zamjenu za svoj zastarjeli 6CM model izbacuju potpuno novi, 4-cilindricni redni motor sa kompresorom. Novi motor daje 30-50 konja vise od starog 6-cilindricnog rednog motora. Do povecanja dolazi upotrebom glave sa 4 ventila po cilindru, snaznijeg punjaca kao i malog povecanja odnosa kompresije. Sljedeci svoju uobicajnu praksu, motor ugraduju u sasiju gotovo potpuno jednaku onoj koju model 4CL zamjenjuje, jednostavnu dvogrednu sasiju koja ide punom duzinom auta i medusobno je povezana. Jedina razlika u odnosu na prethodnika je veca upotreba aluminija u konstrukciji. Ijako gotovo identicna u razmaku kotaca, sasija je ipak sira 5cm od prethodne i zahvaljujuci premjestenim hvatistima opruga, sjedi nize. Snaga u finalnim verzijama 1947-me dolazi do cca 220bhp
Daljnji poslijeratni razvoj u zelji da se odrzi korak sa Alfa Romeom, donosi daljnja povecanja u snazi motora uz koja na vidjelo dolaze do izrazaja nedostaci u dizajnu sasije. Pocinje se sa razvojom novog tipa potpuno cijevaste sasije i u pocetku se koristi 4CL sa umetnutim cjevastim sekcijam kroz sezonu 1947, dok za 1948 predstavljaju novi bolid: 4CLT
RezultatiU rukama Luigi Villoresia, 4CL uzima Pole Position na svojem debiju 1939-te na Velikoj Nagradi Tripolija, ispred Mercedesovih novih W165-tica. Tokom utrke 2 od 3 tvornicka Maseratija odustaju rano zbog tehnickih problema, ostavljajuci Mercedese da uzmu pobijedu. Daljnja neugodnost za tvornicku momcad stigla je 2 utrke kasnije kad prvu pobijedu za novi model donosi privatni vozac Johnnie Wakefield na Velikoj Nagradi Napulja. U daljnjem dijelu sezone, Johnnie Wakefield uzima jos dvije pobijede, a dvije jos donose vozaci tvornicke momcadi. Daljnji tijek sezone prekida rat i ijako 4CL u rukama Villoresija pobjeduje na 1940 Targa Florio, ta pobijeda nema toliku tezinu znajuci da su nastupale samo momcadi iz sila osovine a samo Maserati je poslao tvornicku momcad.
U nastavku natjecanja 1946-te, Maserati 4CL dokazuje svoju vrijednost. Luigi Villoresi odmah se vraca pobijednickim navikama uzimajuci pobijedu u prvoj utrci odrzanoj nakon prekida nasilja, Veliku Nagradu Nice. Tazio Nuvolari i Giorgio Pelassa isto pobijeduju sa 4CL-om ali to je bila sezona Raymond Sommera koji dominira.
1947-ma je bila najuspijesnija sezona za 4CL ijako Alfa Romeo pocinje sa nastupima sa obnovljenom 158-icom i novom 308-icom. Ukupno su Maseratijevi vozaci postigli 10 individualnih pobijeda.
Sljedece godine tvornicka momcad prelazi na novi 4CLT bolid ali bez obzira na to 4CL nastavlja sa mnogobrojnim nastupima u rukama privatnjaka. Njena popularnost medu privatnim vozacima dovodi do toga da se 4CL moze vidjeti na natjecanjima velike vaznosti sve do zore prvog prvenstva Formule 1 1950-te
Maserati 4CLT

Promjene na sasiji i motoru 4CL-a ujedinjuju se za sezonu 1948 u novi model nazvan 4 CLT u kojem dodatak slova T oznacuje cijevastu sasiju (Tubolare). Napredak u torzijskoj cvrstoci nove sasije bio je potreban zbog sve vece snage i momenta motora. Snaga za ovu godinu iznosi 194kw - 260bhp sto je 40 konja vise od proslogodisnje verzije a do povecanja snage dolazi najvise zbog ugradnje dvostupanjskog kompresora i upotrebom valjkastih lezaja na radilici.Druge vece promjene na sasiji ukljucuju i koristenje kovanih komponenti zadnjeg ovijesa (umjesto lijevanih) kao i sto je sasija od pocetka projektirana za koristenje hidraulickih amortizera.
Prve verzije modela 4 CLT dobivaju nadimak Sanremo zahvaljujuci pobijedi na prvoj utrci gdje nastupaju, Velika Nagrada Sanrema, vozac je Alberto Ascari. U nastavku sezone 4 CLT pobijeduje na jos 5 utrka u rukama Villoresia i Reg Parnella.
1950-te godine, prve sezone nove Formule 1, 4 CLT "Sanremo" postize svoj najbolji rezultat na utrci Velike Nagrade Monaca, kad domaci vozac Louis Chiron dolazi kao treci.
Zadnja utrka za ovaj model na prvenstvima Formule 1 zbila se 1955-te godine kad privatna momcad Arzani-Volpini sa modelom 4 CLT/48 se ne uspijeva kvalificirati na Veliku Nagradu Italije.
Rezultati i Razvoj1949Godinu zapocinju sa malim promjenama na kocionim bubnjevima, promjenim nacinom hladenja sa prorezima, malim promjenama na kontrolama unutar kokpita i premjestenim tankom za ulje. Zbog tih promjena ovaj model ponegdje nazivaju 4 CLT/49 ali unutar tvornice nikad nije dobio takav naziv.
Triu Ascari/Villoresi/Parnell, prikljucuje se Juan Manuel Fangio i Toulo de Graffenried. Tvornicka momcad nastavlja gdje su zavrsili proslu sezonu, pobijedujuci na 9 od prvih 15 utrka, ukljucujuci i Granffenriedovu pobijedu na Velikoj Nagradi Britanije. Nastavak sezone nije donio nista dobroga, Ferrari i Talbot dovode nova poboljsanja koja istiskuju Maseratije u vecini glavnih utrka.
19501950-te dolazi do prvog svijetskog prvenstva Formule 1 organiziranog od FIA-e. Da bi odgovorili na napredak Alfe 158 i od prije unaprijedenih Ferraria i Talbota, Maserati ponovno unaprijeduje 4 CLT motor. Visedjelna radilica, balansirane i olaksane bregaste osovine, jaci par kompresora i promjene na vremenu paljenja dovode snagu na deklariranih 209kw-280bhp. Auto je olaksan za daljnjih 10 kila sto je dovelo bolid u rank sa Alfinim levelom performansi.
Ijako je bolid uspijevao pratiti Alfe na kratke staze, pokazalo se da posljednje promjene na motoru su ipak previse za vise od 10 godina staru konstrukciju motora. To je dovodilo do mnogih odustajanja zbog tehnickih problema.
Jedina pobijeda te godine dolazi u nebodovanoj utrci svijetskog prvenstva kad Fangio pobijeduje na Velikoj Nagradi Pau-a. Istog dana Parnell uzima Richmond Trofej na Goodwood-u. David Hampshire pobijeduje na Nottingham Trophy-u kasnije te godine.
Fangio takoder pobijeduje na prvenstvu Formule 2, odrzanom u Angouleme-u sa 4 CLT bolidom opremljenim sa A6GCM motorom da zadovolji pravila Formule 2
1951Neuspjesni nastupi se nastavljaju i ove godine. Jedina promjena do koje dolazi krajem sezone je ugradnja 4450cm3 OSCA V12 motora od 224kw-300bhp u bolid princa B. Bira. S njim pobijeduje na Goodwoodu ali jedini nastup na Svijetskom prvenstvu zavrsava u prvom krugu za vrijeme Velike Nagrader Spanjolske
1952Za ovu sezonu Svjetsko prvenstvo se odrzava po pravilima Formule 2, kad nakon Alfinog izostanka jedino Ferrari ima bolid Formula 1 specifikacije. Vec ranije dugogodisnji korisnik Maseratijevih automobila Enrico Plate, uvida nedostatak 4 CLT-a u Formuli 1 i modificra svoj 4 CLT/48 u Formula 2 automobil. Motoru je obujam podignut na gotovo 2000ccm3 (limit F2 klase) a nedostatak snage rjesen je jednostavnim skracivanjem platforme na cemu se izgubilo na tezini i dobilo na ostrini same sasije.
Tvornicka momcad napusta ovu platformu i okrece se novom A6GCM bolidu izgradenom oko pravila klase Formula 2.
Za sljedecu sezonu momcad EnricaPlatea takoder prelazi na novi Maseratijev bolid A6GCM
4CLT/50Ijako van Formula 1 konkurencije, valjalo bi ipak spomenuti i 4 CLT/50 verziju ovog bolida. Konstruiran je za pravila Formule Libre odrzanih u Argentini. 1949-te 2 ili 3 Sanremo sasije su prepravljene za ovu priliku. Ove bolide oslovljava se kao 4 CLT/50 ijako se ponekad taj termin koristi za bolid specifikacija za prvenstvo Formule 1 1950-te, ali jedino ove bolide kao takve oslovljava tvornica u Italiji. Promjene su dovele do povecanja obujma motora na 1719ccm3. Bez obzira na napor, u toj seriji dominira Ferrari i poslije zadnje utrke ovi bolidi su vraceni u Italiju i vraceni u Formula 1 specifikacije.
1951 - 1953Zbog nemogucnosti organizatora da prikupe dovoljno prijava u najjacoj F1 klasi, odluceno je da ce se sezona 1952 i 1953 voziti po pravilima Formule 2. Zbog te odluke Maserati A6GCM, razvijan za Formula 2 prvenstvo, postao je punopravni Grand Prix bolid. Juan Manuel Dangio 1953-ce, pobijedom na Velikoj Nagradi Italije, upisuje ovaj bolid na vjecnu listu pobjednika sluzbene utrke svjetskog prvenstva.
Maserati A6GCM
Uvod i RazvojA6CGM pripada A6 obitelji Maseratijevih automobila koja se sastojala od mnogih cestovnih i trkacih vozila.
Samo ime ima znacenje:
A6: Ime serije (A za Alfieri (Maserati), 6 za 6 cilindricni motor
G: Ghisa, oznaka bloka napravljenog od lijevanog zeljeza
C: Corsa, Trkaca varijanta
M: Monoposto, Jednosjed
Uvidjelo se da Tipo6 CS (Corsa Sportivo) usprkos malom motoru, ima dobre rezultate u Formuli 2. Stoga Maserati odlucuje razviti poseban model da zadovolji FIA-ina pravila klase Formula 2 koja ce vrijediti za sljedecu sezonu utrka za Veliku Nagradu.
Novo razvijeni bolid ima redni 6 cilindricni motor, obujma 2 litre, 12 ventila i dvije bregaste osovine u glavi. Opremljen sa 3 dvostruka Weber karburatora motor razvija od 120kw-160hp do 147kw-197hp. Motor je razvio dvojac Alberto Massimino i Vittorio Bellentani. Prva verzija motora koristena u sezonama 1951 i 1952 imala je obujam od 1987ccm3, provrt od 72.6mm i hod od 80mm, odnos kompresije 13.5:1. Snaga je bila oko 160konja.
Sljedeca evolucija je uvela dvije svijecice po cilindru, kvadratni motor sa promjerom i hodom od 75mm a odnos kompresije ostaje isti od 13.5:1. Obujam je 1988ccm3. Snaga se dize na 130kw-180hp.
Konacna verzija motora za sezonu 1953 dovodi promjer od 76.2mm a hod od 72mm, odnos kompresije se promjenio na 12:1 a snaga je dosla na konacnih 147kw-197hp.
Motor je u svim verzijama bio spojen na 4-stupanjsku mjenjacku kutiju.
Sasiju je razvio Medardo Fantuzzi. Auto je izgraden od aluminija i tezio je izmedu 550 i 570 kilograma, ovisno o ugradenom motoru. Kruta zadnja osovina je bila spojena na lisnate opruge i Houdaille amortizere. Sprijeda su koristene spiralne opruge spojene takoder na Houndaille amortizere. Kocnice su hidraulicni bubnjevi. Pocetni meduosovinski razmak od 2.280mm je produzen na 2,310mm u konacnim verzijama. Prednji trag kotaca je u pocetku bio 1,225mm a kasnije je smanjen na 1,160mm zbog vecih kotaca. Isti proces se desio sa straznjim tragom koji je sa 1,225mm smanjen na 1,160mm. U pocetku su imali kotace od 15" sirine 4" a verzija za 1953-cu je dobila 16" kotace sirine 5"
Konacnu verziju ovog bolida, dizajnirao je Gioacchino Colombo. Uveo je mnoge promjene dovevsi snagu na vec spomenutih cca 200konja, dizajnirao novi ovjes i poboljsao kocnice. Sasija je takoder preradena i tako suzena dobila je ovalnu prednju masku. Ova verzija je postala poznata kao A6SSGG.
A6GCM je prethodila najpoznatijem Maseratijevom bolidu 250F, tako da su mnoge kasnije sasije A6CGM-a proizvedene 1952-ge i 1953-ce kovertirane u 250F specifikacije usljed ponovnih promjena Formula 1 klase.
Ukupno je proizvedeno 12 A6CGM sasija.
RezultatiKako se isti model zbog promjena pravila natjecao i u konmkurenciji Formule 2 kao i u konkurenciji Formule 1, ovaj model je skupio zadivljujucu statistiku, startavsi u cak 151 utrka i zavrsivsi njih 81. Ostvario je usput 23 podija i 6 pobijeda na Velikim nagradama, ali samo jedna pobijeda je bila na sluzbenoj utrci bodovanoj za svjetsko prvenstvo vozaca.
Najzapazeniji rezultat dogodio se 1953-ce kad je na nesluzbenoj utrci svjetskog prvenstva u svom maticnom gradu, na Velikoj Nagradi Modene, ovaj bolid popunio sva 3 mjesta na pobjednickom postolju.