Talijanski Autobianchi osnovan je 1955 godine kao zajednički projekt Fiata, proizvođača guma Pirellija i Bianchija, tvrtke koja je početkom 20 stoljeća bila jedna od najpoznatijih proizvođača bicikala, motocikala, automobila i lakih kamiona u Italiji.
Dvije godine nakon osnutka predstavljen je i prvi automobil – Autobianchi Bianchina. Mali kupe za dvoje kojemu se platneni središnji dio krova mogao i spustiti koristio je šasiju, motor i mjenjač od Fiata 500 (fićin predak), ali u mnogo atraktivnijoj karoseriji. Taj mali lifestyle kupe imao je i osjetno veću cijenu od Fiatovog mališana, ali ona je još uvijek bila dostupna mnogima koji su maštali o takvoj vrsti vozila, pa je Bianchina postala vrlo česta pojava u talijanskim gradovima. 21 KS (kasnije 25) laganom je automobilčiću (500 kg) bilo sasvim dosta za živahna vozna svojstva.
Nakon Bianchine u kupe izvedbi (koja se nazivala još i Trasformabile) stižu i potpuno otvorena izvedba (Cabriolet - 1960), karavan (Panoramica / Furgoncino – 1960 / 61) i mali sedan (Berlina – 1961).
U sljedećim godinama mala «obitelj» Bianchina je konstantno dorađivana, odnosno prilagođavana Fiatovim modelima. Inače, Fiat 1963 godine, nakon otkupa Bianchijevih i Pirellijevih dionica postaje i jedini vlasnik Autobianchija.
Prva izvedba Bianchine, Trasformabile, prestao se proizvoditi 1962 godine, dok je proizvodnja ostalih modela nastavljena do 1969. Najpopularnija je bila karavanska izvedba koja se proizvela u ukupno nekih 150.000 primjeraka. Za njom slijede Berlina (oko 120.000), kupe Trasformabile (oko 40.000), te najatraktivniji Cabriolet (oko 9.000).
Model Primula iz 1964 godine bio je drugi potpuno novi Autobianchijev model. Nastao je kao neka vrsta Fiatovog ekperimenta koji je po prvi puta koristio neka nova mehanička rješenja poput pogona na prednjoj osovini. Fiat nije htio riskirati sa vlastitim imenom, ali i da je nebi pogriješio. To je pet godina nakon predstavljanja Primule i sam pokazao predstavljajući tehnički srodan Fiat 128 koji je postao pravi hit (kod nas u Zastava- izvedbama). Simpatična Primula sa 1.2-litrenim motorom (59 KS) do 1970 godine proizvela se u nekih 75.000 primjeraka.
Iste godine prestala je proizvodnja i većeg modela A111, predstavljenog tek godinu ranije. (1.4 litre, 70 KS, 160 km/h) Autobianchijeva verzija Fiata 124 (prethodnik 128-ice i «temelj» za Ladinu limuzinu) ipak je pokazala svoje kvalitete (prvenstveno prostranost) i našla put do 57.000 kupaca.
Paralelno sa limuzinskim A111 iz Autobianchija je stigao i njihov daleko najpopularniji model, maleni A112 (na slici). Ispod simpatične kratke karoserije (3.23 m) skrivala se mehanika Fiata 127. Motor obujma 903 kubika i snage 42 konja talijanskome je miniju osigurao vrlo dobre performanse, te u kombinaciji sa vrlo dobro podešenim ovjesom i težinom od 655 kg. od njega učinio mali i agilan gradski zvrk upečatljivih voznih svojstva.
Nakon odličnog odaziva kupaca A112 se 1971 godine pojavio u opremljenijoj («E») izvedbi i sportskijoj izvedbi «kućnog» majstora, Abartha. Abarthova izvedba raspolagala je sa 58 KS koji su se oslobađali na visokih 6.600 okretaja i vrlo brzo se pokazala kao odlično pogođen mali sportaš. To su pokazali i uspješni nastupi na mnogim natjecanjima.
Popularni automobilčić je s vremenom (svake dvije-tri godine) prolazio kroz blaga «zatezanja bora» (dulja stražnja svjetla, branici, kvalitetnija unutrašnjost, ...), a naravno, proširila se i paleta motora. Opremljenije izvedbe Elegant i Elite pogonio je motor od 965 kubika i 48 KS, dok od 1979 godine Abarth ispod poklopca ima 1.050 kubika i 70 KS. Taj A112 bio je prava ljuta papričica na cesti. Brz (160 km/h), okretan i vrlo omiljen kod mlađih muških kupaca.
Brojka od gotovo 1.3 milijuna proizvedenih Autobianchija A112 dovoljno govori o uspješnosti tog modela koji se 17 godina (do 1986) u gotovo nepromijenjenom obliku prodavao i tako si osigurao mjesto automobila za pamćenje.
U proljeće 1985 godine predstavljen je i nasljednik popularnog A112. Istina, tu je bila riječ o Lanciji (isto pod Fiatom) i njenom gradskom modelu Y10 koji se na nekim tržištima prodavao sa znakom Autobianchija. Slijedećih godina Y10 je postupno ostao samo pod Lancijinim znakom što je značio i kraj za Autobianchi koji danas živi još samo u mnogim srcima diljem Europe, pa tako i na našim prostorima.
copy/paste
Blog.hr - HTTP 404 Not Found