Braća Jankovits – naši (ne)poznati i zaboravljeni sugrađani (http://i34.tinypic.com/33kglck.jpg) Braća Jankovits snimljeni u njihovom automobilu negdje u okolici Rijeke
Imena Gina i Oscara Jankovitsa možda neće mnogo značiti prosječnom čitatelju, kao što prije gotovo trideset godina nisu mnogo značila niti autoru ovih redaka. Tada se u talijanskom specijaliziranom tisku moglo povremeno naići na šture članke koji nisu mnogo govorili o dvojici Riječana, a još manje o zagonetnom Alfa Romeu kojega su šasiju sami dizajnirali. Po zanimanju inženjeri, bili su sinovi talijanskoga koncesionara Alfa Romea za područje Rijeke i okolice. Zahvaljujući svom svakodnevnom poslu koji ih je vezao za tvornicu u Milanu, uspjeli su pribaviti jednu od šasija koja je bila plod napuštenog projekta španjolskoga dizajnera Wilfreda Ricarta. On je u Alfinom istraživačkom odjelu zamijenio 1937. legendarnoga Vittoria Jana i inspiriran Auto Unionovim rješenjima dizajnirao je šasiju sa stražnjim motorom. (http://i34.tinypic.com/2edqov9.jpg) Bilo je to rješenje u potpunoj suprotnosti s ondašnjim Alfinim tradicionalnim rješenjima. Naime, tada je bilo uobičajeno da trkaći jednosjedi imaju motor ugrađen u prednji dio automobila. Zbog toga se Ricart posvađao gotovo sa svima, a posebno s Enzom Ferrarijem i morao je otići iz Alfe. Za jednu od takvih šasija prerađenu za cestovni coupé doznali su i Jankovitsi koji su otišli u Milano s namjerom da je kupe zajedno s motorom. Ricart ih je s oduševljenjem primio u svome uredu i prepustio im je jednu od napuštenih šasija, ali ne i motor. Najvjerojatnije im je pokazao i svoje nacrte jer automobil, koji su oni kasnije konstruirali podsjećao je u mnogočemu na Ricartov. Zasigurno se nije radilo o kopiji, jer su oni još 1934. napravili preliminarne nacrte njihovog automobila, posebice prednjega dijela i ovjesa. Kako nisu dobili očekivani motor morali su ugraditi motor modela «6C 2300 Pescara» iz 1934. (http://i36.tinypic.com/29xf0bm.jpg) Jankovitsi su svoj automobil konstruirali u dvjema fazama. Prva je bila 1938.-39 kada su kotači stršili izvan karoserije (slika na naslovnici). Automobil je tada udovoljavao zakonskim propisima i bio je registriran. U drugoj fazi, počevši od 1939., u riječkoj radionici Lampo napravljena je nova karoserija na temelju originalnih nacrta Oscara Jankovitsa, a koje je dotjerao švicarski stilist Herman Graber. Automobil se odlikovao posebnom linijom i brižno dotjeranim detaljima. Originalno je bilo i sjedalo s trima mjestima a vozačko mjesto i upravljač nalazili su se u sredini.
Prije samoga dolaska jugoslavenskih trupa u Rijeku, Jankovitsi su uspjeli otići sa svojim automobilom. Stigli su do Trsta, probivši na jednome mjestu i vojnu blokadu. Kako bi se uspjeli skloniti na sigurno prodali su automobil jednom američkom časniku koji ga je sa sobom odvezao u Ameriku gdje mu se izgubio svaki trag. Bolji poznavatelji tvrde da su ga u Americi vidjeli samo jednom prigodom kada je bio izložen na Vintage Car Storeu. Godine 1978. ponovno se pojavila vijest o tome automobilu koji se zatekao u Sjevernoj Irskoj i bio izložen kod Alfinog koncesionara u gradiću Ballimeni. Tu ga je dopremio trgovac starinskim automobilima Colin Crabbe koji ga je kupio u New Yorku 1967. i potom prodao irskome vozaču Malcolmu Templetonu
Kako bi provjerio navode u Sjevernu Irsku otišao je i talijanski automobilistički povjesničar Luigi Fusi koji je potvrdio da se doista radi o tome automobilu. U međuvremenu je u Sirmioneu pronašao i Jankovitse koji su mu ispričali čitavu povijest. Fusi je pokušao automobil dopremiti u muzej u Italiji ali mu to nije pošlo za rukom. Automobil koji je Fusi zatekao u Irskoj nije baš u sjajnome stanju. Otkupio ga je Neil Crabb i potom prodao Philu Bennettu, kolekcionaru iz Leedsa. Bolje sreće od Fusija bio je talijanski kolekcionar Nazario Bacchi iz Forlìa koji je uspio prikupiti brojne dokumente, svjedočanstva i tehničke informacije te je otkupio automobil i dopremio ga u Forlì, gdje se i danas a njegovi vlasnici koji su stanovali u mjestu Sirmione na jezeru Garda u međuvremenu su umrli.
tekst objavio : Goran Slavić
Restaurirani Alfa Romeo Jankovits i njegov današnji vlasnik (http://www.f1racing.com.hr/cutenews/data/upimages/alfa44.jpg)
interesantno je promatrat genezu dizajna auta. kako su se mjenjali vlasnici, tako se događaju i promjene u odabiru boje, modela volana... nema više originalnog vjetrobrana, druge su felge, interier..., kromiranih lajsni na maski nema... a nema više ni izvorne tablice - fiume :) a kad se dotičemo teme raritetnih automobila iz našeg kraja samo bi napomenul da je šezdesetih godina izvjesni gospodin Dele, sa Trsata, napravil mali sportski coupe na Fićinoj bazi, a u Matuljima je pedesetih godina napravljen isto jedan interesantni model na šasiji od Fiata 11oo :ok: ako netko ima kakve fotografije tih egzemplara, bilo bi divno za pogledat.
Zanimljivo da je i dan danas sa Riječkim (Fiume) tablicama FM 2757
[/quote]
:?: sad ja kontam da to nije neka replika, iako sam u clancima procitala da je to taj...jedan i jedini...napravit cemo peticiju da vrate oridzizi tablicu :craz ako ju imam ja na maloj alfi mora bit i na ovom unikatu :mad: :hap:
Ma to su neki seljo tuneri, ni scudetto nisu stavili :smijeh
Volio bi vidit nacrte tog auta, baš me zanima kako su tada rješavali ovjes, kočnice, mjenjać, super je i ideja sa središnjim položajem vozača, a i sami položaj motora, MR prije nego šta se i znalo šta je MR :da:
a kad se dotičemo teme raritetnih automobila iz našeg kraja samo bi napomenul da je šezdesetih godina izvjesni gospodin Dele, sa Trsata, napravil mali sportski coupe na Fićinoj bazi,
Delimir Blažić živi ispod pošte prema pizerii Paris , ima garažu pokle Pariza i autobusne desno ,vozi Alfu 33 - to mi je od prijatelja nono i videl san slike jurilice :care
Delimir Blažić živi ispod pošte prema pizerii Paris , ima garažu pokle Pariza i autobusne desno ,vozi Alfu 33 - to mi je od prijatelja nono i videl san slike jurilice :care
Ala molim te ako moreš, poslikaj te sličice i stavi na forum. :ok: Jedno vrijeme, u izlogu kioska, na okretištu busa, na Vežici su bile izložene stranice neke auto revije sa slikama tog interesantnog auta :da:
Ala molim te ako moreš, poslikaj te sličice i stavi na forum. :ok: Jedno vrijeme, u izlogu kioska, na okretištu busa, na Vežici su bile izložene stranice neke auto revije sa slikama tog interesantnog auta :da:
Auto će krajem ovog mjeseca (99% sigurno, ima još neki problemčić s financiranjem osiguranja) biti izložen u Zagrebu, te prevezen u Rijeku i malo vožen ondje. Pa ako vas zanima, pratite informacije nahttp://www.konferencijaodizajnuautomobila.com/index_files/Page909.htm (http://www.konferencijaodizajnuautomobila.com/index_files/Page909.htm)
Auto će krajem ovog mjeseca (99% sigurno, ima još neki problemčić s financiranjem osiguranja) biti izložen u Zagrebu, te prevezen u Rijeku i malo vožen ondje. Pa ako vas zanima, pratite informacije nahttp://www.konferencijaodizajnuautomobila.com/index_files/Page909.htm (http://www.konferencijaodizajnuautomobila.com/index_files/Page909.htm)
Nažalost, ipak nije uspjelo ovaj puta, osiguranje se pokazalo kao kamen smutnje... :mad: No plan i dalje postoji, nadamo se da će auto ipak uskoro navratiti u naše krajeve.
naišao sam na malo drukčiju priću o nastanku ovog unikata, tekst je na engleskom, najvažnia razlika od uvodnog teksta je da je nastao u sjeni pod okriljem AR-a, dobili su motor za projekt sa tri weber karburatora koji se tada nije nigdje ugrađivao a da nije došao rat bio je predviđen V12, automobil je trebao biti odgovor na Auto Unionov Type A, evo linka http://www.classicandperformancecar.com/features/octane_features/233224/alfa_romeo_aerodinamica_spider.html
Propustio sam odgovoriti na ovo: prilično je izvjesno da su sve te priče o navodnom tvorničkom pokroviteljstvu i umiješanosti ljudi poput Jana i Ricarta u taj projekt samo produkt želje aktualnog vlasnika za podizanjem vrijednosti i ekskluzivnosti njegovog automobila. Baš kao i navodni naziv Aerospider. Konsenzus je ljudi koji nešto znaju o starim Alfama da te priče ne drže vodu.
"A Croatian journalist has promised to see if he can find any long-time residents of Rijeka who remember the car, and the owner is planning to take it there for a tour of its old haunts. Maybe the Aerospider hasn’t quite yet given up all its secrets."
Tko je hrvatski novinar koji je obećao istražiti postoje li živući svjedoci koji su u to vrijeme auto viđali na ulicama Rijeke ili poznavali njegove konstruktore? Je li uspio što saznati...?
"A Croatian journalist has promised to see if he can find any long-time residents of Rijeka who remember the car, and the owner is planning to take it there for a tour of its old haunts. Maybe the Aerospider hasn’t quite yet given up all its secrets."
Tko je hrvatski novinar koji je obećao istražiti postoje li živući svjedoci koji su u to vrijeme auto viđali na ulicama Rijeke ili poznavali njegove konstruktore? Je li uspio što saznati...?
Novinar je Daniel Tomičić, a koliko znam nije saznao ništa, osim što je i on u međuvremenu zaključio da aktualni vlasnik malo pretjeruje s fabriciranjem povijesti...
Mislim, da se razumijemo, znam za taj automobil od sredine devedesetih i tek se u zadnje dvije-tri godine počelo pričati o toj vezi s Janom i tvornicom, što je bez ikakvih čvršćih temelja... Znamo vrlo malo, nažalost mislim da je i drugi brat Jankovits nedavno umro.
.....U Rijeci je između dva svjetska rata napravljen auto koji je po mnogočemu bio ne samo ispred svog, nego i ispred našeg vremena. Riječ je o Alfi Romeo 6C 2300 Aerodinamica Spider, odnosno, kako je danas poznata u svijetu - Alfi Jankovits ili Alfi Aerospider. Odgovorni za ovo unikatno remek djelo su braća Oscar i Gino Janković. No cijela priča oko jedine Alfe ovog imena okružena je misterijom, od njezinog nastanka do njezinog prikazanja javnosti.
....a nije to jedini auto napravljen u rijeci....60 tih godina je jedan gospodin Dele, sa Trsata, napravil jedan izuzetan auto, mali coupe na bazi fićeka... auto je neslavno završil negdje u Zgb, a 70tih godina je u motomagazinu izašal članak o tom autu... ..a poznato je da je i grupa entuzijasta u Matuljima napravila jedan prototip na šasiji od Fiata 1100, u jednom Novom listu, pred godinu dana izašla je i slika... :ok: ..to bi DMJ sve trebal istražit :da:
a kad se dotičemo teme raritetnih automobila iz našeg kraja samo bi napomenul da je šezdesetih godina izvjesni gospodin Dele, sa Trsata, napravil mali sportski coupe na Fićinoj bazi, a u Matuljima je pedesetih godina napravljen isto jedan interesantni model na šasiji od Fiata 11oo :ok: ako netko ima kakve fotografije tih egzemplara, bilo bi divno za pogledat.
mi u Rijeci smo poznati inovatori...bio je svojevremeno i onaj sajam INOVA kod nas...ne znam jel' se to još održava...a da ne pričam o torpedima...kojih (hvala bogu) i dan danas ekipa s kočama vadi po našem akvatoriju Kvarnera....a bogami se i svako malo poneka bombica iskopa (kao danas npr) :funny:
u EVO magazinu su spominjali ovaj auto kao primjer napuhane price, tocnije jedan kolumnist je pisao kako vlasnik vjerovatno pravi pricu o autu samo kako bi mu digao cijenu :hap:
Veoma zanimljiva Alfica zbog koje sam se bacio u malo istraživanje... :komp: ...pa naišao na ovo...
c/p: Classic and Sportscar (UK), Mick Walsh
Alfa Union
How did a small garage in eastern Europe beat the Alfa factory to a mid engined layout? Mick Walsh reckons the Jankovits special was inspired by the Silver Arrow.
You wouldn't automatically associate Rijeka on the Adriatic coast with automotive innovation. The bustling Croatian port, where the torpedo was designed, had a tough time between the wars, with control running from the fallen Habsburg Empire to a Nazi puppet state, but the core of its populace was Italian. In this unsettled environment, one of the era's most intriguing sports cars was designed and built by two young, qualified architects, determined to put Rijeka, or Fiume in Italian, on the automotive map.
Little is known about the brothers Gino and Oscar Jankovits but, by the 1930s, they'd given up architecture to focus on automotive engineering. Based in a port better known for shipbuilding, they built a garage business that reportedly included an Alfa Romeo dealership. During 1935, they completed drawings of an innovative mid engined sports car, with independent suspension and central driving position. This three-seater was styled with all enveloping, streamlined bodywork, possibly influenced by another Hungarian born engineer, Paul Jaray, former chief designer at the Zeppelin works. After WWI, Jaray had patented his theories for aerodynamic car bodies and the grandfather of streamlining produced wind cheating saloons on several German marques. The Jankovits brothers must have been aware of his work. No doubt the sensational debut of Ferdinand Porsche's Auto Union A type, with its mid-mounted V16 engine, early in 1934 at Avus also made a big impression. And maybe they witnessed Nuvolati beat Rosemeyer around the Budapest Gardens in 1936.
Progress on the construction of the Jankovits design was slow. Story has it that, through connections at the Alfa Romeo factory, they made contact with Vittorio Jano. The legendary Turin born engineer was struggling against the fascist pride of the state controlled firm and, after failing to deliver a GP car capable of beating the German teams, was sacked by Alfa manager Ugo Gobbato. Aero engine manufacture was then the priority at Alfa so, against such pressure, it's unlikely Jano would have had much time for the Jankovits brothers. But he may have given them a new generation 6C 2300.
Rumours that Jano allowed the duo to build the special in the Alfa factory seem implausible, particularly because Jano had enough problems of his own. Quite When the car was completed isn't known but it's thought it entered several local events, with mule type bodywork. During restoration the present engine was dated to 1938, which further confuses its timeline, but earlier mounts suggest that the box section chassis was possibly used with a larger motor.
Jano's successor at Alfa Romeo was Catalan engineer Wifredo Ricart, who'd fled from the Spanish Civil War to run the diverse technical divisions at the huge new Portello plant. Among Ricart's many projects was the Tipo 512 GP car, with mid mounted flat 12 engine, which was never fully developed due to the outbreak of war. Also on his drawing board was a mid engined racing coupe with 16 cylinder power detuned for endurance, but this too was abandoned when his design team moved to Lago d' Orta after the first allied bombings hit Portello.
Various reports on the Jankovits Alfa suggest that it was a prototype for Ricart's Tipo 163 but this seems ridiculous. As advanced as the Jankovits special was, it had little in common with Ricart's design which featured tubular chassis and a de Dion rear with Watt linkage and two massive drilled radius arms running rearwards from the hubs to a pick up on a frame extension around the gearbox. Alfa's in house workmanship was to a high order so it makes no sense that it would have used a home built special to test its new engine. If the true timeline of the Jankovits Alfa could be confirmed, it would pre date the factory with its mid engine and wishbone front suspension. During rebuild all the components were found to be methodically numbered, and extensively drilled for lightness maybe to compensate for the heavy steel bodywork.
Just like Ricart's prototype Tipo 512s, which were spirited away to a cheese factory, the Jankovits Alfa was hidden during WW2, though with peace the situation in Rijeka was very, different from that in Italy. Maybe because of its rumoured royal connections, the Jankovits family was forced to flee the newly established People's Republic of Yugoslavia. Its automotive business and property were seized by the new communist regime under Marshal Tito when Rijeka was occupied, but the brothers were determined to save the prototype. In Boys Own comic style, the car was driven at night across the closed border. During the restoration, several dents were suggested to be from bullets fired by guards as the streamliner roared into Italy.
Having lost almost everything, the Jankovits brothers were forced to sell their Alfa and, while based in Trieste, it was spotted by a US serviceman who had it shipped back to America. What happened to it during the ensuing 20 years isn't recorded, but it seems to have remained in storage with little use until discovered by Ed Duras of the Vintage Car Store in Nyack, New York.
Legendary antique car hunter Colin Crabbe was one of the few who took an interest in the mystery machine.
"It was a queer looking thing, recalls Crabbe. "The rear bonnet had been removed and a small petrol tank had been strapped on behind the engine. I contacted Luigi Fusi at the Alfa Romeo museum, and he was insistent it was nothing more than a special. No one was interested in it then and I had a devil of a job selling the thing."
Eventually Malcolm Templeton, an Alfa dealer and racer from Northern Ireland, was tempted by the project but again little was done to the car. In the mid '80s, another collector Neil Crabb heard rumours of an intriguing Alfa prototype stashed away in a barn in Ireland. After a visit, he did a deal with Templeton and the car was on the move again, but Crabb soon sold it to Leeds based classic car dealer Phil Bennett. Michael Ware, then curator of the National Motor Museum, took an interest in the machine and even borrowed it for display at Beaulieu in the hope that more details would come to light.
In the end the car found an appreciative home in Italy and, in 2004 near Modena, it finally got the restoration it had long deserved. In February, French auction house Artcurial, through its Italy based consultant Franco Meiners, consigned the restored Jankovits car for its Paris auction during Retromobile's opening weekend. Not surprisingly, the prototype was the talk of the town. News of its sale even reached two Paris based members of the Royal Automobile Club of Hungary "Out of the blue I received an e mail from this mystery woman," Meiners explains. "She said the Jankovits family had royal connections and were dealers in motorbikes as well as running a coachworks in Fiume. The brothers also raced in Hungary and Italy."
Discrepancies over the Alfa's history remain unresolved. Why was such an advanced chassis fitted with a heavy steel body if the Jankovits brothers had intended to race it? The few pre WW2 photographs show the bodywork in various stages of construction, and it's possible the rest wasn't finished until after the war. Although badged with the crests of Swiss coachbuilder Graber, it's believed that Hermann Graber was a friend of the Jankovits family and only advised them on the body build. Hammering out those long streamlined wings was done by local artisans in the Jankovits workshops, maybe redundant ship workers, but it must have been a challenging process.
Before the auction we visited the car with pre-war Alfa expert Alain de Cadenet, who, like us, was captivated by the one off. Prior to the display inside the shopping hall. at the Palais des Congres, the Jankovits special was readied for a short run. The rear hinged doors are opened via flush fitted vertical handles set low in the body side. Once you've clambered across the bench style seat to the centre driving position, it is immediately clear how cramped the cockpit is. The three spoke steering wheel is close to the driver's chest, resulting in very bent arms to wind on lock. On a twisty road, passengers on either side would soon get tired of the driver's restless torso and pumping elbows. The column runs to the floor, splitting the pedals, with brake on the left, and throttle and clutch paired on the right Even a short driver would have to hunch down to protect his forehead from the wind-stream The narrow fork of the front chassis members sits proud of the floor, with vintage gear selector mounted to the right, and brake to the left. The dash is dominated by a large rev counter in the centre but surprisingly there's no speedometer maybe hinting at the constructors' competitive ambitions. The ancillary gauges are divided, with oil pressure and petrol on the left, plus water temperature and ammeter to the right.
Once the triple Webers are primed, the engine barks into life with a rorty exhaust rasp, accompanied by the top end sizzle from the twin cam gears and three sucking carb trumpets directly behind. Considering the length of the gear linkage, the selector is surprisingly precise, with first away in the top right of the polished Ferrari style gate. Quite how it would respond to faster changes as speeds and revs increase we didn't discover.
The steering is the weakest feature. So heavy is its very direct action that we were initially convinced there was column lock. Slow manoeuvring requires body weight to turn the wheel yet once up to speed it lightens, claims Meiners. Paris city traffic was no place to explore the car's handling but there's no doubt about the interest it creates. Just imagine the reaction as it came up on to the starting ramp at the Mille Miglia or Pebble Beach. That pleasure still awaits a new owner, because, frustratingly, the Jankovits Alfa was withdrawn prior to the auction, so its market value is still untested. "In France, you are legally responsible for what is written in the auction catalogue for 10 years after the sale," says Meiners. 'We're still learning about the car, and want the information to be correct. I'm planning to take it to a few Italian shows and it's been invited to Villa d' Este. Hopefully more of its history will come to light."
Delimir Blažić živi ispod pošte prema pizerii Paris , ima garažu pokle Pariza i autobusne desno ,vozi Alfu 33 - to mi je od prijatelja nono i videl san slike jurilice :care
izvor Tehnički muzej ! RAPID - MADE IN CROATIA 1967.
Nismo nikada imali auto industriju u Hrvatskoj, ali to ne znači da nije bilo pokušaja. Ovaj puta iz arhive izvlačimo projekt riječke tvrtke Rapid i njihovog vozila predstavljenog u prosincu 1967. godine. Majstori metalci imali su u vidu izradu narodnog automobila, a i napravili su četiri karoserijske izvedbe: klasičnu limunzinu, kupe, karavan i kabriolet. U sve konstrukcije bilo je moguće ugraditi Zastavine (Fićine) motore 750 i 850 ccm, Simce 1000, Renault majora 1000 i još nekoliko četverocilindarskih motora različitih proizvođača obujma do 1000 ccm. Rapid je bio slijedećih dimenzija 3920x1468x1360 mm i osovinskog razmaka 2270 mm. Prva serija od 20 vozila je, prema pisanju Moto magazina br. 55 iz 1. prosinca 1967., trebala biti vlasnicima isporučena tijekom istog mjeseca. 15 je navodno prodano kupcima, dok je 5 zadržao proizvođač za svoje potrebe. Cijena od 20.000 novih dinara nije bila jeftina zbog skupog repromaterijala, ali je proizvođač obećao da ukoliko budu povoljniji uvijeti nabave repromaterijala da će cijena pasti na 15.000 novih dinara.
Sutra (petak, 19.2.) s početkom u 18 h, u Tehničkom muzeju kolega Daniel Tomičić i ja imamo predavanja o nekim zanimljivim temama hrvatske automobilske povijesti. Ulaz je slobodan, a svi ljubitelji ove tematike pozvani da dođu iz prve ruke čuti ponešto o Franku Kurtisu, Alfi braće Jankovits i Bugattijima na ovim prostorima. Ako se formula pokaže uspješnom, postoji mogućnost da ovo ne ostane jednokratni događaj.
Sutra (petak, 19.2.) s početkom u 18 h, u Tehničkom muzeju kolega Daniel Tomičić i ja imamo predavanja o nekim zanimljivim temama hrvatske automobilske povijesti. Ulaz je slobodan, a svi ljubitelji ove tematike pozvani da dođu iz prve ruke čuti ponešto o Franku Kurtisu, Alfi braće Jankovits i Bugattijima na ovim prostorima. Ako se formula pokaže uspješnom, postoji mogućnost da ovo ne ostane jednokratni događaj.
Sutra (petak, 19.2.) s početkom u 18 h, u Tehničkom muzeju kolega Daniel Tomičić i ja imamo predavanja o nekim zanimljivim temama hrvatske automobilske povijesti. Ulaz je slobodan, a svi ljubitelji ove tematike pozvani da dođu iz prve ruke čuti ponešto o Franku Kurtisu, Alfi braće Jankovits i Bugattijima na ovim prostorima. Ako se formula pokaže uspješnom, postoji mogućnost da ovo ne ostane jednokratni događaj.
[U RIJECI STVOREN NAJBRŽI TRKAĆI AUTOMOBIL NA SVIJETU!] Tridesetih godina prošloga stoljeća dvojica Riječana Oscar i Eugenio Jankovits u srcu našega grada, u blizini Teatra Fenice, sagradili su automehaničarsku radionicu u kojoj je nastao trkaći automobil ALFA ROMEO 6C 2300 Aerodinamica Spider. Automobil je u cijelome svijetu poznat kao Alfa Jankovits ili Alfa Aerospider te je nekada sve druge nadmašivao svojom brzinom i ljepotom futurističkoga dizajna. Ako vas zanima povijest Rijeke ili ako su 🚗automobili vaša strast, ili pak oboje, ne smijete propustiti predstavu "Alfa Romeo Jankovits" premijera koje je u subotu 27. ožujka. Dođite i ako niste veliki ljubitelj automobilizma jer ova fascinantna priča motivirat će vas u ostvarenju vlastitih ciljeva. Talentirana braća Jankovits su usprkos svim preprekama, uz trud i golemu želju, uspjeli su postići nešto gotovo nemoguće.
U publici su večeras bili i oni koji s braćom Jankovits dijele jednaku strast prema Alfa Romeu, neki od njih svoje su modele, od 60-ih pa do najnovijih, dovezli ispred „Zajca”. Jedan od članova Alfa Romeo kluba Hrvatska podijelio je s nama dojam nakon predstave: „Super! Cijelo vrijeme držali su me napetim. Predstava je baš odlična, pa moglo se to zaključiti i po dugotrajnom aplauzu. Mislim da bi netko trebao razmisliti o snimanju filma, jer priča ima sve elemente za to. Sve činjenice oko razvoja automobila dvojice braće su donesene upečatljivo, zanimljivo. Neke stvari definitivno nisam znao što se tiče konstrukcije, kao ni podatke da je Ginov sin to sve znao i prikupio. Predstava je prva liga.”
Stanko...ufatila me teta na izlasku iz kazališta :hap: